Uzbudljivo iskustvo zvano ‘Muzika za djecu i penzionere’ – posve novi zabavno – zarazni hibrid glazbe i stand up-a u svom Tvorničkom izdanju doživio je četiri bisa.
Subotnja proljetna noć u Zagrebu obećava puno za malo para. Nije li to prekrasno poput visoke vitke djevojke u štikli, u prpijenom kombinezončiću s vrućim hlačicama i najlonkama boje kože. Ona i frendice fotografiraju se na tramvajskoj stanici između Gajeve i Kumićićeve. Zeleno se pali, vozači i dalje ne kreću – bleje. Par ulica dalje veliki party na Arhitekturi, a kad se arhitekti ražeste onda je i to zakrčenje ulice, ali od onih koji stoje ispred fakulteta.
Noć je još bila mlada kada je Miki Solus kao novi ‘spasitelj rocka’ otpravio svoju publiku u nadrealnu noć u kojoj se preskakao sat, vidno dobro raspoloženu i nasmijanu. Bilo je to nakon četvrtog bisa i pokušaja da se mikrofonom odjednom pritisnu sve tipke svoje klavijature.
Miki Solus je u subotu u Tvornici kulture predstavio svoju “Muziku za djecu i penzionere”, kulture predstavio svoju “Muziku za djecu i penzionere”; uspješnicu koja se ne može nazvati prvjencem nakon “Muzike sumnjive kvalitete” (koja objedinjuje čak 12 stihovno sklopljenih tijekova misli). Da mi je netko pričao ne bi mu vjerovala, duhoviti i ironičan splet pjesama zbilja ima poklonike od 6 do 66 i uživo. Ujedno to je prvi koncert na kojem sam bila, a da je štangu prvog reda prije početka svirke čuvalo nekoliko vremešnih frendica. Ne bi bila to prava promocija da se među uvezanih deset pjesama nije pojavilo i nekoliko novih redaka stihova. No te nove rime nisu dobile službena imena kao niti svoje melodije no u svakom slučaju 500 zarađenih eura od koncerta dobro će uložiti utroši li ih u satove klavira i pjevanja.
“Život su palačinke s čokoladom, krafna s marmeladom…” simptomatično i simpatično i ironično se sprdajući melje i melje Miki Solus o sebi i svemu što ga okružuje. Kada su tročlanom bendu došli u pojačanje saksofonistica Medo (tako ju je Miki predstavio ali moguće je i da ga nisam dobro čula) i Hans na gitari zahuktala se sredina glavnog dijela nastupa koji je zauzela je “Bijela čokolada”. Uspješnica po svemu, a ponajviše tome što je Miki s njom izletio iz svoja četiri sigurna akorda zbog kojih mu sve pjesme liče jedna na drugu i približno psihodeličnom veselju, čemu je pridonijela i zvučna kulisa Tvornice jer je na koncertu zvučala znatno bolje nego na albumu. “Malo smo pali” komentirao je stvar Miki. Možda je mislio na publiku, možda na bend, ali što god bilo, pali su na pravo mjesto u pravi tren. Napokon se u Zagrebu pojavio lokalni dečko sa stavom i energijom Ramba Amadeusa, koji je svojedobno bio luđi i mlađi nego sad i napravio album “Muzika za decu”. Koliko je Miki odraz generacijske senzibilizacije ukazuje i to da su se u opis hladne zagrebačke zime s grdim šatorom na Jelačić placu ‘ušuljali’ i šatoraši sa Savske.
“Suncobran” koji još uvijek brkam s melodijom genijalne “Smrt je romantična” odsviran je dva puta, “Robi Prosinečki” i “Mrtav je Johnny” apsolutni su hitovi kod publike, što dokazuju prave ovacije i slušanje u ugodnom stereo zvuku Mikija s pozornice i dečka iz publike iza mene. Upečatljivo je zvučala i “Žuti vlakovi u Kini”, ali do četvrtog bisa moglo se čuti sve što je trebalo te večeri: samo pozitivne i ipak romantične pjesme.
Bez ijedne suvišne riječi Solusovo predstavljanje albuma bio je odlično koncertno zagijavanje, ozbiljan dvosatni doživljaj bilo je previše za očekivati od benda bez bubnja. Svaka čast ideji da se taj instrument zamjeni činelom i cahoonom, no bez daljnjeg to je rješenje za ‘predgrupa varijantu’. Osim toga klavijature i ritam mašine tek par gumbića daleko. U svoj svojoj svestranosti u jednom intervjuu Miki Solus zaželio je surađivati sa Nives Celzijus, dok ga ja zamišljam kako se puno poslovnije druži sa Sassjom iz Tuzle. Duhovitom konceptu Mikija Solusa uživo koji graniči sa savršenom katastrofom praktično nema granica, a to je svakako njegova dobitna kombinacija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
