Gledano iz perspektive s odmakom od četvrt vijeka, Mladenović je bio konstruktivac kojeg je zanimalo samo kako ići prema naprijed i ‘Angel’s Breath’ je hrabar korak u tome pravcu.
Jedno od manje poznatih poglavlja priče o Milanu Mladenoviću je ono o albumu „Angel’s Breath“, koji je snimljen s klavijaturistom i producentom Mitrom Subotićem u Brazilu u proljeće 1994. U stvaranju albuma su sudjelovali i Joao Parahyba (udaraljke), Fabio Golfetti (gitara), Taciana Barros („glavna savjetnica“) te Madalena i Marisa Orth (prateći vokali). Izdan nakon Mladenovićeve smrti u nesretno vrijeme, krajem 1994., nakon što je Zoran Kostić Cane u svom govoru na Milanovom ispraćaju rekao: „Sada si otišao da bi se negde rodio. Zvuk, snaga i energija. Ti se čuješ sad.“. Te riječi, ali u drugom kontekstu, mogu se primijeniti i na „Angel’s Breath“.
Mladenović je u Sao Paolu, u Brazilu redefinirao i pročistio svoj izričaj, našao novu umjetničku energiju i zagledao se u budućnost.
Nakon što je inicijalno izdan krajem 1994., album je komercijalno potonuo i postao je tek fusnota u Mladenovićevoj biografiji. U suradnji Zadužbine Milana Mladenovića i Croatia Records sada se može opet kupiti album „Angel’s Breath“, u ponešto izmijenjenom obliku (omot je drugačiji), no pjesme su i dalje onakve kakve su bile – dovoljno začudne da podignu obrve fanovima Milanovog matičnog benda EKV-a i dovoljno originalne da ih fanovi EKV-a ocijene rečenicom „To je Milan“.
Gledano iz perspektive s odmakom od četvrt vijeka, Mladenović je bio konstruktivac kojeg je zanimalo samo kako ići prema naprijed i „Angel’s Breath“ je hrabar korak u tome pravcu. „Ja sam dete planete, ja se osećam velikim, dok spavam ovde pod mostom, dok jedem đubre sa kontejnera, ja sam građanin sveta, ja kupujem zaborav“, pjevat će Mladenović na pjesmi „Metak“. Mladenović se gotovo programatski postavio u šugavom vremenu, bez kompromisa. Boraveći u Brazilu i družeći se s muzičarima, Milan se preporodio i našao nove motive za stvaranje: osim pjesme „Metak“, pažnju vrijedi posvetiti i pjesmi „Ogledalo“ koja nosi riječi koje su uklesane na Mladenovićevom grobu. „Crv“ je također još jedan pogodak, oplahnut plesnom podlogom, slušatelj može čuti Mladenovića kako pljuje istinu u oči jednom ružnom vremenu i dvojbenim svjetonazorima. Za razliku od EKV-a, Mladenovićev pristup je naoko opušten, njegova je snaga iz mirnoće, ne toliko iz uraganskog glasa. On je u to doba znao koju zauzima stranu i da nema cijene da je promijeni, te je bio sretan s tim odabirom.
„Angel’s Breath“ je, kako netko reče, psihodelični samba-rock s balkanskim utjecajima. „Angel’s Breath“ je dah inspiracije koji je dotakao pola tuceta umjetnika koji su ga na ovaj ili onaj način stvarali. „Angel’s Breath“ nema veze gotovo ni s čim što je kreirano 1994. u zemlji ili svijetu, bar ne u području „mainstreama“. Milan, Mitar, Joao i Fabio se kreću laka koraka sigurni da ne mogu promašiti, a to se na albumu događa srazmjerno rijetko.
Nažalost, radost muziciranja na albumu „Angel’s Breath“ nije bila popraćena sretnim događajima: o Milanovoj preranoj smrti je već rečeno u tekstu, no ni Mitar Subotić nije imao sreće da doživi punu gratifikaciju svog rada. Iako je 1999. izdao hvaljeni „Sao Paulo Confessions“ , te mu se smiješila svjetska slava, Subotić je preminuo u studenom iste godine od posljedica požara u studiju, spašavajući snimke pjevačice Bebel Gilberto. Naredne godine je Gilberto izdala komercijalno i kreativno uspješan album „Tanto Tempo“ na kojem je snimljena suradnja sa Subotićem. Bio je to najprodavaniji brazilski album van granica Brazila.
A osim toga, ostalo je zabilježeno da je odlascima s ovoga svijeta Subotića i Mladenovića ostao dah anđela. Teško da se može tražiti više.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records (1994.) 2020.)