Miles Davis & John Coltrane ‘The Final Tour: The Bootleg Series, Vol. 6’ – sukob titana

Zapisi s četiri koncerta posljednje zajedničke turneje dvojice najvećih džezista svih vremena donose zvučnu sliku napetosti između izvođača, one unutar njih samih, te one između publike i kvinteta i unutar publike same. Na ovim snimkama jazz mijenja svoje lice u realnom vremenu.

  • 25
    Shares
Miles Davis & John Coltrane ‘The Final Tour: The Bootleg Series, Vol. 6’

Prošli tjedan objavljeno je šesto izdanje niza The Bootleg Series Milesa Davisa, “The Final Tour”. Prethodna izdanja donijela su snimke Davisovih koncerata s europskih turneja 1967., odnosno 1969., fenomenalne nastupe u Fillmoreu 1970. iz doba “Bitches Brew”, te studijske outtakeove iz doba njegovog rada s “drugim velikim kvintetom” sa sessiona koji će stvoriti albume poput “Miles Smiles”, “Nefertiti” i “Water Babies”.

Naslov šestog izdanja odnosi se na posljednju turneju na kojoj je s Davisom svirao John Coltrane. Riječ je, dakle, o još jednom povratku ovog niza na Milesova europska putovanja, ovaj put malo dalje u prošlost, točnije 1960. godinu. “The Final Tour” tako donosi snimke s po dva koncerta u Parizu i Stockholmu, te jednog u Kopenhagenu i to iz razdoblja kad su oba titana objavila svoje ključne albume iz tog razdoblja, Davis nezaobilazni “Kind of Blue”, a Coltrane ništa manje utjecajni “Giant Steps”.

Priča u pozadini ovog albuma kaže da je Coltrane u tom razdoblju namjeravao napustiti Davisov kvintet i nastaviti svoj pionirski rad u slobodnijem izričaju sa svojim sastavom koji je namjeravao okupiti. U jednu ruku nije više htio biti Davisovim pobočnikom, no i kreativne razlike u pristupu glazbi činile su jednako velik dio problema. Miles je toga bio svjestan, ali bilo je prekasno za izmjene i uz puno muke uspio je nagovoriti Tranea na još jednu, posljednju turneju, tijekom koje je saksofonist, prema riječima suputnika. najviše vremena provodio namrgođen i sam u autobusu “pušući orijentalne ljestvice u saks.”

Napetost se osjeća na sva četiri diska ovog albuma, i to ne samo ona između dvojice protagonista, već i ona u svakom od njih osobno. Set čine pjesme “So What” i “All Blues” s “Kind of Blue”, ali i balade poput “‘Round Midnight” i “Bye Bye Blackbird” za koje Davis vjerojatno pretpostavlja da ih publika želi čuti. S druge strane bijesni Coltrane doživljava prave eksplozije na svojim solažama koje redovno energičnošću i slobodom nadmašuju one vođe sastava. A tu je i sama publika od koje jedan dio burno protestira za vrijeme Traneovih eskapada, dok ih drugi dio žustro odobrava po njihovom završetku.

Ovo izdanje čini gotovo četiri sata glazbe s koncertima na kojim se setlista ipak većim djelom ponoavlja, pa tako “So What” dobivamo u čak četiri verzije u trajanjima između deset i petnaest minuta, što iskustvo slušanja može učiniti suviše repetativnim za slušanje u jednom komadu, unatoč raznolikosti izvedbe svake večeri. Ali ono što je neporecivo jest doživljaj dvojice genija koji dijele pozornicu, a ubrzo će zatim svaki na svoj način izmijeniti lice jazz glazbe zauvijek. Iako se može reći da se to lice mijenja i na ovim snimkama, i to u realnom vremenu.

Ocjena: 9/10

(Columbia/Legacy, 2018.)

  • 25
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh