Premda nitko još uvijek ne može reći da je Milesov rad u osamdesetima bio jednako nadahnut i briljantan kao u dekadama koje su im prethodile, ipak se pomalo popravlja dojam o glazbi koju je tada stvarao te sve više počinje izgledati kao da je Davis i tada bio ispred svoga vremena.
Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Miles Davis je, nakon što je barem pet puta stubokom izmijenio zvuk jazza i popularne glazbe, postigao je valjda sve što glazbenik unutra jednoga života i karijere postići može. Objesio je svoju trubu o klin i povukao se u samonametnutu izolaciju u kojoj je radio valjda sve ono što udareni geniji rade kad ih nitko ne gleda, a što nam je Don Cheadle pokušao prikazati u svojem fikcionaliziranom filmu “Miles Ahead” iz 2015. godine. Ipak, Miles je ponekad znao i pobjeći iz izolacije, a kad god bi se negdje pojavio u javnosti, primjerice u kakvom klubu na svirci, koliko se god se trudio ostati incognito, njegova se prisutnost mogla opipati u zraku.
Davis će se vratiti na scenu početkom novog deseuljeća. U tom razdoblju velikan je slušao radio i MTV i sve ono što se već slušalo tada. Zvuk tog vremena se već nametnuo, a Miles je išao u njemu pronaći neke rukavce u kojima bi i sam mogao zaplivati. Upravo to razdoblje njegovog povratka na scenu u prvoj polovici desetljeća pokriva najnovije, sedmo izdanje niza The Bootleg Series naslovljeno “That’s What Happened”, a koje donosi izvatke sa studijskih albuma iz te faze. Riječ je o pločama “Star People”, “Decoy” i “You’re Under Arrest”, sve redom izdanjima koja su bila oštro kritizirana, odbačena i gotovo zaboravljena u dolazećim desetljećima nakon objave.
Čini se kako se u posljednje vrijeme pomalo budi interes za posljednju fazu Milesove karijere. Lani je objavljen LP s njegove posljednje turneje, “Merci Miles! Live at Vienne“, a zatim su islijedila i vinilna reizdanja njegovih albuma iz osamdesetih. “That’s What Happened” logičan je nastavak istraživanja te nepopularne faze genijevog djelovanja, kao i live album “What It Is Montreal” objavljen kao samostalna ploča, ali i kao treći disk ove kompilacije. Premda nitko još uvijek ne može reći da je Milesov rad u osamdesetima bio jednako nadahnut i briljantan kao u dekadama koje su im prethodile, ipak se pomalo popravlja dojam o glazbi koju je tada stvarao te sve više počinje izgledati kao da je Davis i tada bio ispred svoga vremena.
Jazz kritika i publika nsu od čovjeka koji je snimio “Kind of Blue” i “Bitches Brew” htjeli čuti glazbu koju su im na radiju svirali Michael Jackson i Cindi Lauper, a upravo to im je na “You’re Under Arrest” ponudio Davis s obradama hitova “Human Nature” i “Time After Time”. Na novom izdanju čut ćemo i “What’s Love Got to Do with It” Tine Turner. Upravo su to bile stvari koje su zanimale Milesa, kako naći mjesto za sebe u svijetu novog zvuka. Dosadašnji narativ odmahivao je rukom na rezultate koje je postigao, ali zašto? Oni nisu bili revolucionarni kao prije, ali svakako su otkrivali još uvijek razigranu prirodu velikog kreativca koji se okružio nekim novim klincima kako bi i pod stare dani dosegao zvijezde.
Knjižica koja prati izdanje donosi svjedočanstva tih novih klinaca. Tu je Milesov nećak, bubnjar Vince Wilburn, Jr. koji danas služi kao jedan od kuratora Davisovog nasljeđa. Tu je i veliki gitarist John Scofield, kao i njegov suborac po instrumentu Mike Stern koji se prisjeća Milesove strogosti kao i darežljive prirode. Tu su i dva basista, Marcus Miller koji će mu postati važan suradnik i koautor u zadnjoj fazi djelovanja, te Darryl Jones koji je danas vjerojatno najpoznatiji kao dugogodišnji član The Rolling Stonesa.
Dežurni saksofonist benda u ovom razdoblju bio je Bill Evans, imenjak i prezimenjak starijeg i slavnijeg jazz pijanista. Upravo njega možemo čuti i na koncertu iz Montreala koji je uvršten u ovu kolekciju, a gdje svira uz bok Jonesu. Njih dvojica danas su dio džezističke supergrupe Jazz/Takes koja će sljedeći mjesec nastupiti na 13. Zagreb Jazz Festivalu u Tvornici kulture i teško da je naći bolju preporuku da im se ode na koncert od preslušavanja glazbe koju su svirali s Davisom prije gotovo 40 godina.
Osim glazbenika, važno je spomenuti i producenta i montažera Tea Macera koji je u ovom razdoblju nastavio raditi gotovo magičan posao od pretvaranja Milesovih ideja u kompozicije. Kombinirajući fraze i dionice kao u nekakvoj živoj muzičkoj slagalici u glazbene organizme kakve danas poznajemo, kao što je radio je to i na prethodnim remek-djelima “In a Silent Way”, “Bitches Brew” i “A Tribute to Jack Johnson”, Macero je bio dr. Frankenstein čudovištu glazbe Milesa Davisa.
“That’s What Happened 1982-1985: The Bootleg Series Vol. 7” nam poručuje da osamdesete nisu razdoblje po kojemu ćemo Davisa pamtiti, ali i to da sigurno nisu nešto što bi trebalo trpati pod tepihe ili nešto čega bi se itko trebao sramiti. A tko zna, možda za desetljeće ili dva nove generacije u ovoj glazbi spoznaju i neku potpunu razinu genijalnosti koja kao da se pomalo počinje nazirati.
(Columbia/Legacy, 2022.)