Miles Davis ‘The Complete Birth of the Cool 70th Anniversary’ – iz podruma praonice u panteon jazza

Rođenje coola ujedno je i rođenje Milesa Davisa kao vođe sastava, što je samo po sebi logično, jer nitko nije bio cool kao Miles.

Miles Davis “The Complete Birth of the Cool”

Povodom sedamdesete obljetnice nastanka snimaka koje će kasnije postati poznate kao “The Birth of the Cool”, Blue Note i UMe oglasili su se posebnim izdanjem koji po prvi put donosi kompletne snimke Milesa Davisa i njegovog noneta na vinilu. Ovo nije prvi put da se susrećemo s tim materijalom, CD s istim snimkama objavljen je prije dvadeset godina, no novo raskošno izdanje na dvije ploče i popratnom knjigom u formatu LP-ja s fotografijama i kvalitetnim novim tekstom povjesničara glazbe Ashleyja Kahna zavrijeđuje kratak osvrt na ovaj izrazito važan album koji će poslužiti kao odskočna daska jednoj od najupečatljivijih i najvrijednijih karijera u povijesti jazza.

U ono vrijeme, a govorimo o 1949., Miles Davis imao je tek 22 godine. Nije još bio poznat kao vođa sastava, nego kao trubač koji je naslijedio Dizzyja Gillespieja u kvintetu Charlieja Parkera čiji je bebop stil prevladavao na tadašnjoj sceni, istjerujući prethodno popularan zvuk big bandova u drugi plan. Sam naziv “The Birth of the Cool” sugerira da su Davis i njegov nonet odlučili tim snimkama stvoriti neku novu vrstu jazza, tzv. cool jazz, koji će se doista javiti u narednim godinama, a izvodit će ga uglavnom bijeli izvođači poput Cheta Bakera, Davea Brubecka i Gerryja Mulligana (koji je doista i bio dijelom ovoga noneta), no valja uzeti u obzir da su ove snimke pod tim nazivom objavljene tek 1957. kada je cool jazz već doista bio ustoličen na sceni, pa je tako i samo ime, premda prijemčivo i, u krajnju ruku točno, došlo retroaktivno. Glazba noneta u vrijeme nastanka izvodila se zapravo pod imenom Impressions in Modern Music.

Miles Davis “The Complete Birth of the Cool”

Ako cool smatramo bjelačkim strujanjem unutar jazza, onda ne čudi činjenica da je Miles na fotografiji zabilježenoj na prvom datumu snimanja albuma jedini crni glazbenik u nonetu koji su redom činili mladi i još neafirmirani glazbenici u ranim dvadesetima poput samog Davisa. Kasnije će se postavama priključiti još tamnoputih glazbenika, također mladića, poput bubnjara Maxa Roacha. Generacijska iznimka je ovdje tek aranžer Gil Evans, četrnaest godina stariji od Milesa, koji je uz njega vjerojatno najzaslužniji za ovu glazbu, a njih dvojica će kasnije, krajem pedesetih i u šezdesetima, stvoriti neka od najslavnijih izdanja u Davisovom katalogu kao što su “Miles Ahead”, “Porgy & Bess”, “Sketches of Spain” i drugi. Evansovo viđenje glazbe koja će postati rođenjem coola uvelike je nadahnuto klasičnom glazbom dvadesetog stoljeća ali i njegovim radom u orkestru Claudea Thornhilla za koji je pisao aranžmane i okupljao glazbenike od kojih će neki poput Mulligana i Leeja Konitza završiti i u Davisovom nonetu te stvoriti velike karijere nakon toga.

Priča o nastanku ovih pjesama jednako je legendarna kao i sama glazba. Sobičak u centru Manhattana u podrumu ispod kineske praonice rublja od namještaja imao je samo krevet, klavir i gramofon, no postao je okupljalištem tadašnje i buduće njujorške kreme jazza. U početnoj fazi Davis nije bio zamišljen kao vođa sastava, ali kada je odluka donesena, započeta je najuzbudljivija i najinovativnija karijera u jazzu (uz Coltraneovu, naravno). Pjesme koje je nonet snimio trebale su biti objavljene kao niz od šest singlova (dvanaest strana), no kako se nisu pretjerano dobro prodavale, niz je okončan nakon četvrtog izdanja, a dugosvirajuće izdanje na 12 inča objavljeno je tek 1957., kada je Miles Davis postao slavno ime, a izdavač vidio priliku da dodatno zaradi na snimkama koje je dotad čuvao u arhivi.

Izdanje “The Complete Birth of the Cool”, kao i ranije na CD-u, donosi i sve postojeće snimke zabilježene uživo u klubu, točnije restoranu The Royal Roost, a među njima i skladbu “S’il Vous Plait” pijanista Johna Lewisa koja nije zabilježena na studijskim sessionima, kao i standard Oscara Hammersteina i Jeromea Kerna “Why Do I Love You”, jedinu pjesmu uz “Darn That Dream” koja uključuje vokalne dionice koje isporučuje pjevač Kenny Hagood posuđen iz orkestra Tadda Damerona.

Već i prije objavljivanja “Birth of the Cool” kao albuma 1957., Miles Davis će objaviti neke naslove svog kataloga koji su možda uzbudljiviji i, uvjetno rečeno, slavniji od ovoga, ali povijesni značaj njegovih prvih snimki u ulozi vođe sastava je nedvojben i svakako opravdava ovo novo raskošno reizdanje na vinilu, a koje je stvoreno kako bi zauzelo zaslužujuće mjesto na polici svakog sakupljača jazza koji drži do svoje kolekcije.

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh