Nakon dugog vremena dogodio se pop hit koji će definitivno obilježiti ovu godinu. U neku ruku ‘pop se vratio kući’ – vratio se pjesmi.
Za početak, tko je kraljica popa? Je li to još uvijek Madonna? Brojke su na njenoj strani. Posebno sad kad je najavila veliku „The Celebration Tour“ i u trenutku kad rasprodaje i treći londonski Wembley u nizu. Koliko je u fokusu s objavom hitova iz 40-godišnjeg kataloga, toliko je i zbog svog novog postoperativnog izgleda s licem tinejedžerice, ali i takvim ponašanjem na TikToku, pa od recentnih ‘hitova’ tu je samo niz njenih 15-sekundnih neartikuliranih gnjevnih ispada na toj trenutno najpopularnijoj društvenoj platformi.
Je li kraljica popa Beyonce? Prošle godine je plijenila pažnju albumom „Renaisance“ kao i pozom Lady Godive na naslovnici, no i njen i Madonnin zajednički nazivnik je dobra doza agresije u outfitu. Kod Beyonce je to u pjesmama, kod Madonne pak na TikToku, no taj agresivni model, taj svojevrsni ‘nasrtaj na čula publike’ u ovom trenutku je očigledno nešto što se može promatrati kao napola puna ili napola prazna čaša, a to je da je komunikativni karakter toga iscrpljen, bar kad je riječ o pop glazbi. Ciljano šokiranje više ne šokira.
Je li kraljica popa Lady Gaga, čija karijera ide u drugom smjeru, obzirom da ima veći fokus na filmskim ulogama, pa se pomalo čini kao Elvis u svojoj holivudskoj fazi u kojem ga je bilo puno na ekranu dok glazbeno i nije imao bogzna što za ponuditi u tom periodu.
I što je najvažnije i Madonna, i Beyonce i Lady Gaga imaju recentno vrćene singlove, ali nemaju hitove. Bar ne za ovo vrijeme u kojem ljudi žele nešto drugo, puno ljudskije od agresivnog stava ‘Amazonki’ krcatih bankovnih računa. Kome treba pjesmu koje ne nude empatiju i utjehu?
O tom pitanju kao da je dosta vremena posvetila jedna druga pjevačica. Ona koja je ne tako davno također više punila stranice trač rubrika sa svojim ispadima i oskudnim ‘šokirajućim’ outfitima, nego s konkretnim hitovima. Miley Cyrus.
Cyrus se dosad doimala kao netko tko nespretno pokušava oponašati spomenute tri glazbene dive, također bombastično, agresivno i šokantno. Dakle, taman toliko da je tabloidi prate kao još jednu bad girl showbusinessa. Na koncu je shvatila se kao kopija neće moći daleko i da treba sebe izmisliti ponovno i potpuno novu.
Kao što je kazano, šok-čaša pop svijeta je već poluprazna. Narativ se promijenio u cijelim populacijama. Ljudima je očigledno dosta šokiranja, posebno nepotrebnog i ispraznog u situacijama kad šokovi iz ‘realnog sektora’ ne jenjavaju.
Mi smo svi u svojevrsnom globalnom šoku već jedan duži period. Pandemija, inflacija, otkazi, rat, divljanje klime kao i potpuni izostanak racionalnih rješenja s pozicija autoriteta (svijet je preplavljen nesposobnim političarima, narcisoidnim i autoritarnim milijarderima, dok su vizionari, ako ih uopće ima, marginalizirani). Masovno posjećene televizijske streaming platforme se pak natječu koja će donijeti goru distopijsku viziju skorašnjih budućnosti. Nekad su Romerovi zombiji i Millerov „Mad Max“ bili usamljeni freak show primjerci u filmskom svijetu. Danas su to mainstream šprance. Danas smo izloženi prekomjernom granatiranju distopijom i u stvarnosti i u imaginaciji. Po spomenutim glazbenim trendovima s vrha mainstreama ‘totem agresije’ se također čini ‘dominantnom religijom’, iako brojke i trendovi idu u prilog tome da ljudi teže onim starim narativima u glazbi, kao i izvođačima izvan domena agresivnog nastupa i tu se u prvom redu misli na Taylor Swift i Harryja Stylesa.
No ono što je ovih dana gromoglasno odjeknulo i munjevito se proširilo po svim trend listama je pjesma „Flowers“ Miley Cyrus. Dugo se to nije dogodilo jednoj pop pjesmi. Dugo se jedna pjesma nije probila tako prvenstveno kao pjesma, a ne kao priča o njenoj ambalaži, iako, u slučaju „Flowers“ ambalaža je moćna kao i sama pjesma.
Krenimo prvo od ‘ambalaže’, poput onih geekova koji svakodnevno na ekranima otvaraju raznorazne proizvode koje prevrću po rukama i donose svoj sud.
Mjesto radnje je neka od brojnih holivudskih vila razasutih po okolici Los Angelesa i u njoj Miley Cyrus koja sama uživa njene blagodati, dobrim dijelom minutaže oskudno odjevena i u top formi u svakom pogledu. U neku ruku ‘bacanje rukavice’ u lice ne samo pop kraljicama, već i agresivno reklamiranom i sveprisutnom imperativu kartela kirurški nametnute estetike. Netko će reći ‘ništa mudro’ i ‘već viđeno izlaganje mesa na tezgi pop svemira’, ali tu dolazimo do same pjesme koja svemu tome upumpava srž i „Flowers“ čini nedostižnu spomenutim pop kraljicama koje uopće ne funkcioniraju u mindsetu koji već sada Miley Cyrus čini definitivno najznačajnijom pop pojavom u tek započetoj 2023. godini.
Vizualno se tjelesni seksepil cijedi iz „Flowers“. No taj tjelesni seksepil nije subjekt, već upravo vješto i s puno ukusa osmišljena ‘ambalaža’ za ono glavno što odašilje poruku u mentalno-emotivnoj sferi. Najveći seksepil pjesme je sloboda. Sloboda je ta koja nosi cijelu strukturu. Jest da je muškarcima Miley vizualno seksi, ali na njen glavni narativ, tj. pjesmu pozitivno reagiraju žene u puno većem omjeru.
„Flowers“ je tri minute i dvadeset sekundi slobode – odjeb svim vrstama tlačitelja, sužanjstvu i distopijskoj paranoji, ali na način svojstven ženi ženi, na ne ženi ratnici – suptilno zaštitnički prema samoj sebi (jer je u suprotnom nitko drugi ni ne može zaštititi) i tjelesno i mentalno.
„Flowers“ upravo donosi tu promjenu obrasca u dosadašnjem očekivanom ponašanju pop dive. Narativ više podsjeća na filozofiju koju su nekad pronosili flower-power kontrakulturni prvaci poput Grace Slick i netom preminuli David Crosby, nego na sve recentno viđeno u sferi popa preplavljenog raznim nijansama agresije. Miley Cirus upravo ne dozvoljava niti jedan nasilni moment, ni trunčicu nelagode, ni trunčicu prodora strahova iz vanjskog svijeta (koji ih ionako ima na pretek). Njoj treba 3 minute i 20 sekundi samoj za sebe, a to očigledno treba i jako velikom broju ljudi. Popularnost ove pjesme samo govori u prilog tome koliko su dubinski toksični današnji ljudski odnosi.
Što se tiče vokalne izvedbe, Miley Cyrus je tamo gdje Madonna nikad nije bila, parirajući uspješno najboljim crnim pjevačicama i to ‘na njihovom’ teritoriju. Krene dubokim i napola napuknutim glasom na početku koji neodoljivo podsjeća na moderni pop soul klasik „Can I Walk With You“ Indie Arie, da bi sve otišlo tamo gdje jedino treba i može otići, a to je disco. „Flowers“ time postaje i pjesma koja se nije smjestila u disco zvuk jer je to trendovska fora, već stoga što ona i u svom mindsetu nosi impuls ‘groznice subotnje večeri’ iz nekog drugog, opuštenijeg, vremena.
Samo Youtube trending je nevjerojatan jer svaki dan od objave gomila po 10 novih milijuna pregleda, a čak je i na ovom našem prostoru u kojem je trapfolkere nemoguće skinuti s vrha, „Flower“ najgledaniji i najslušaniji glazbeni broj. Od brojnih komentara ispod pjesme koji slave dosad neprepoznat talent Miley Cyrus najviše mi je upao u oči sljedeći: „Kad ovu pjesmu netko bude poslušao i nakon 10 godina, točno će mu se vratiti osjećaj koji je imao kad ju je prvi put čuo.“
S tim bih se mogao složiti. Njen novitet u pristupu učinio je i u mom slučaju osjećaj potpuno suprotan onome bilo kakvog očekivanja. Miley Cyrus nikad nije ovako zakucala stvar, posebno ne u trenutku koji kao da je čekao upravo ovako nešto. Osobno bih to usporedio s trenucima kad sam prvi put čuo “Can’t Get You Out Of My Mind” Kyle Minogue, “Rehab” Amy Winehouse ili još prije “Killing Me Softly with His Song” koju je Lauryn Hill pjevala kao članica Fugeesa, a sve spomenute su svaka na svoj način promijenile dotadašnje obrasce u pop glazbi.
“Flowers” Miley Cyrus upravo nudi to što obično u glazbi nazivamo „groundbreaking moment“, trenutak koji unosi promjenu u samu srž odnosa, jer iscrtava obrise onoga kakav pop i kakvu pop kraljicu publika želi i očekuje u skorašnjem periodu. A svi uvijek žele da im netko ‘pročita misli’, a upravo to je ovdje slučaj.
Nije isključeno da nismo na početku nekog neodisco perioda. Ljudi bi slobode, a ne ratove. Ispada da je prvi korak vrlo jednostavan; kupiti sebi cvijeće (kad već nitko drugi neće).
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
