Matej Milošev nije nepoznato ime hrvatskoj glazbenoj sceni, svojim sviranjem violončela obogatio je zvuk mnogih na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Osim toga, poštovateljima grupe Parni valjak prezime Milošev će s pravom zvoniti u ušima. Tata Rastko je svirao s Valjkom u osamdesetima, u eri u prvoj polovici osamdesetih, oko albuma “Vruće igre”, Vrijeme je na našoj strani”, “Glavnom ulicom” i “Uhvati ritam”. Posveta tati Rastku je dana kroz izvedbu njegove pjesme “Before I Go”. Naslov albuma “U prolazu” nudi još jednu asocijaciju na Parni valjak, no za jasniji opis albuma “U prolazu” možemo kompilirati naslove albuma Valjka iz Rastkove faze – Matej ide glavnom ulicom, uhvatio je ritam i vrijeme je na njegovoj strani.
Za razliku od oca gitarista i saksofonista, Matej će svoj životni put oblikovati nešto drugačije, školujući se za violončelista, svirao je sa “svima”, a onda će se svojim debijem “U prolazu” pokušati izdignuti iznad svoje zone komfora: Ovim albumom Milošev se predstavlja kao autor. Vokalne dionice su izvedene uz malu pomoć prijatelja: Dunja Ercegović, Tonka i Aljoša iz Pavela, Luce, Petar Beluhan, Nenad Borgudan, Jelena Radan su samo neki od pjevačica i pjevača ovih zanimljivih pop-rock pjesama.
Ovaj album je demonstracija impresivne Matejeve autorsko izvođačke snage, album djeluje poput socijalnog leptirića koji se sa svima druži, ali se ni s kim dugo ne zadržava, što je nešto što se ne može ozbiljnije prigovoriti debi albumu, koji je po definiciji prijelomna točka, nešto što umjetnik do tad nije radio, pa ako se hvali hrabrost da se izađe na neki do tad neistraženi teritorij, valjalo bi imati strpljenja za eventualne mane. A tih mana ima i nema. Ovako posložene jedna kraj druge, pjesme nemaju neke velike poveznice osim u činjenici da iza njih stoji Matej Milošev, što najviše dolazi do izražaja u suradnji s TBF-om i inače više nego dobroj pjesmi “Vječni sjaj”. Koliko god bila dobra, na ovom albumu je šaka u oko ostatku sadržaja, odnosno pjesmama ponešto drugačijeg senzibiliteta, naročito kad po poretku dolazi iza refleksivne “Sunce” u kojoj gostuju Tonka i Aljoša iz Pavela. U predzadnjoj pjesmi na albumu “Nema te” Milošev i prijatelji su uz pomoć Jere Šešelje pokazali autorsku i izvođačku moć – i nad Pavelom ima Pavel. Vrijedna spomena je i uvodna “Drugom prilikom” koja je možda tražila nešto “prljaviji” zvuk, više na tragu Rolling Stonesa (relativan i osoban sud).
Druga šaka u oko je Matejevo čelo, ne dio glave između kose i obrva, već instrument. Dobro čelo se ne da sakriti. Vidi se da ga zna i voli svirati i čelističke dionice, koliko god diskretne bile, ubadaju dublje i privlače pažnju. Matej naprosto zna svirati violončelo i nije čudo što su ga brojne pop-rock vedete vukle za rukav da im odsvira nešto na albumu.
Matej nam je možda i prelagano stavio do znanja da zna i može dublje i bolje, možda se tako nešto dogodi na idućem albumu. Bila bi šteta da njegova autorska priča stane na ovom albumu.
Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
