Nakon godinu i pol dana izbivanja sa zagrebačkih pozornica, jedinstveni Mimika Orchestra predvođen Makom Murtićem ukazao se u Muzeju suvremene umjetnosti u subotu 3. lipnja nastupivši u sklopu ‘Ljeta u MSU’.
Neobični orkestar koji funkcionira u svojevrsnom srazu ženskog etno vokalnog zborskog pjevanja s jazz orkestrom potpomognutim electro zvucima, te južno mediteranskim i afričkim perkusijama nije nastup u sklopu „Ljeta u MSU“ iskoristio samo za evociranje materijala s albuma „Divinities of the Earth and the Waters“ iz 2018., već i kao uvod u novo kreativno poglavlje.
Vođa i dirigent orkestra Mak Murtić nije skrivao zadovoljstvo što Mimika Orchestra ponovno nastupa, kao što je u nekoliko navrata naglasio da je pandemija koronavirusa bila bitan čimbenik u kreiranju novog materijala predstavljenog kroz tri nove skladbe “Departures”, “Gardens of Earthly Adoration” i “Touta Neuster”. S tim da poveznica ne leži toliku u intimnoj sferi, već više u naglašavanju angažiranog društvenog konteksta povlačeći paralelu s davno ugaslim Rimskim Carstvom.
„Mnogi kažu da sad treba iskoristiti ove ljetne mjesece, jer bi nas na jesen opet mogli zatvoriti“, komentirao je između ostalog Murtić i dodao: „Bitno je da i dalje nosimo maske“, referirajući se na svoj scenski imidž odabran za tu priliku, jer je nosio antičku kazališnu masku na tjemenu simbolizirajući na taj način dvoličnog prevrtljivog rimskog boga Janusa.
Murtić već godinama istražuje glazbu Mediterana i aranžira skladbe u suradnji s Martom Kolega (koja je napisala tekst pjesama, te je ujedno i jedna od pjevačica u orkestru uz Maju Rivić i Dunju Bahtijarević), a svoje najplodniji glazbeno-arheološki lokalitet pronašao je u glazbenom nasljeđu otoka Krka. Pojam ‘glazbeno-arheološki’ ovdje je iz razloga jer se u otočkim izoliranim tradicijama skriva glazbeno nasljeđe Rimskog Carstva koje je dvije tisuće godina bilo epicentar mediteranske kulture, a Murtić i Kolega su posegnuli čak i za ugaslim endemskim staroromanskih jezikom koji je na ovim prostorima iščezao u 19. stoljeću upravo na Krku s njegovim posljednjim govornikom.
U tom smislu vokalni trio Rivić, Kolega i Bahtijarević doživio je i vizualnu transformaciju, jer pjevačice više nisu bile u narodnim nošnjama sa zagaravljenim rukama do laktova, već su odjevno više podsjećale na neke starorimske pronositeljice Saturnalija sa svojim bogatim cvjetnim buketima na glavi i odorama koje su podsjećale na svečane toge. U glazbenom smislu Murtić kao da je uspostavio davnašnju vezu Rim – Konstantinopol; iz ženskih vokalnih pasaža naziralo se ono što su kasnije postali crkveni korali, dok je instrumentalna glazba Mimike dobrano bila u ritmu Orijenta, čime je postignuta neka neobična transcedentna vremenska putanja koja kao da je publiku dokumentaristički odvela u vrijeme točke vrhunca dekadencije Rimskog Carstva nakon čega je slijedila duga silazna putanja do raspada.
Današnji trenutak gledan iz te vizure ima puno poveznica s padom Rimskog Carstva, jer trenutno i ovo naše ‘europsko carstvo’ more problemi svih vrsta. Za razliku od „Divinities of the Earth and the Waters“ koji je kopao duboko po arhaiku i mitologiji Balkana koja bi nekom stranom slušatelju i gledatelju možda unosila i dozu nelagode kroz ‘glazbeni obred’ Mimike svega par godina prije, novi materijal iako je otišao puno dalje u prošlost u toj arheologiji, ipak je ušao u civilizaciju koja je obilježila Mediteran, što konkretno znači da je okrestar sad puno pročišćeniji u izričaju, s daleko više plesnih elemenata koji istovremeno spajaju tradicije istoka i zapada na sofisticiraniji i prijemčiviji način, kao što je sveukupni kontekst jasniji, time i dojam snažniji.
U tom novom ozračju su i neka poglavlja s debitantskog dvostrukog albuma još jače bljesnula, posebice „Forgiveness Day“ kojom je, poput spomenutog „Divinities of the Earth and the Waters“ albuma, sinoć zatvoren koncert u kulminaciji koja je izazvala spontani gromoglasan aplauz oduševljena publike.
Te večeri su vjerojatno na strani Mimike bila i drevna božanstva, obzirom da je usred koncerta gitarsko pojačalo palo s pozornice uz jaki tresak. „Mislim da će sve biti u redu, ipak je to Vox pojačalo“, rekao je Mak Murtić svojim smirenim i staloženim glasom, nakon čega se ispostavilo da je bio u pravu. Dakle, ni pad pojačala s pozornice nije narušio transcedentno glazbeno putovanje u vrijeme pada Rimskog Carstva.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
