Bilo je to onda kada je netko imao katastrofalnu ideju staviti isprazni plesnjak u direktnu vezu sa živim, jakim i konkretnim bendom.
Nikad mi nije bilo jasno, a po svoj prilici nikad ni neće, čime su Nipplepeople uspjeli zavarati publiku i natjerati ih da misle da se radi o “bendu” od supstance. Riječ je o, jasno, očitom naginjanju ka nekakvom plesnom electro elanu, ali kada se uzme u obzir kontekst i sama postavka večeri gdje jedan Jonathan nju otvara – i po ekstenziji nije “zvijezda” – Nipplepeople jednostavno ispada slabašan i tanak.
Kao netko kome je jako stalo do ideje da je bend (ili autor, umjetnik, nebitno) povezan sa svojom publikom – i vice versa – čini mi se da se publika ovdje reagirala onako kako je jedino znala: uživala je u upražnjavanju niskih, tulumarskih strasti, dok je ono što je u cijelom tom kuršlusu trebalo amenovati služilo samo kao uvertira u isto.
Tim više što Jonathan zaista pratim gotovo pa od početka – bend koji polako korača prema desetoj godini aktivna postojanja – stavljati ih u isti koš sa etiketom ispraznosti i rapidnog opadanja kriterija kod konzumenata kako ploča tako i svirki može se protumačiti i kao uvredljivo.
S tim na umu, Jonathan i Pula imaju poseban odnos. Svake godine se vraćaju, u zadnjih nekoliko godina Rojc se iskristalizirao kao njihov skoro pa domaći teren, a njihova ih se publika zasititi neće očigledno nikad. Radi se o jednom od onih bendova koji mogu imati bolje ili gore svirke, ali uvijek se može računati na dobro, smisleno upakirano koncertno iskustvo.
Pitanje se naprosto samo nameće u ovakvim situacijama gdje večer dobro krene – kamo ide koncertno iskustvo uopće? Ako smo se toliko okuražili u pobijanju kriterija kad su u pitanju bendovi koji žele i mogu svirati uživo, neka moguća nova generacija i nema baš nekog smislenog uporišta. Kad umjetnost postane samo mindless entertainment ona gubi svoju prvotnu ulogu – snažan utjecaj na kolektivno stanje svijesti. Tehnički gledano, može se ustvrditi da je ona u tome i uspjela, obzirom na to kako je dovela do toga da se njena esencija shvaća upravo kao sinonim za mindless entertainment, ali je (uzevši sve njene krivine u obzir) ostala bez jasnih smjernica o tome kako svirka izgleda i što bi se, u nekom hipotetskom smislu, od nje trebalo moći očekivati.
Nisam siguran kome prepisati taj gotovo bezobrazni trend koji je poprilično uzlazan – ali sigurno se s time ne bismo trebali dičiti i bendove (striktno po pitanju standarda) poput Nipplepeople uzimati kao – prikladna fraza incoming – novo normalno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
