Kako kaže jedan prastari grafit – ‘da nema haosa, ne bi bilo stvaranja’.
Iako je od posljednjeg zagrebačkog gostovanja ovog kolektiva prošlo tek nešto manje od šest mjeseci, ovotjedni koncert Mimika Orchestre u Petom kupeu je pokazao kako se domaća publika ipak nije zasitila ‘orkestra iz noćne more’, kako je to kolega Zoran Stajčić zgodno opisao pred koji mjesec.
Povod za ovakav relativno brz povratak ovog je puta bila nova koncertna promocija “Zvučnog zida”, Porinom nagrađene Menartove kompilacije objavljene krajem prošle godine. Njezin “glavni kriva”‘ Vedran Peternel cijelu je ideju predstavljanja najboljeg od domaće alternativne scene podignuo na još višu razinu pa smo tako posljednjih mjeseci u Zagrebu gledali i slušali Hram, Denisa Kataneca, Saru Renar, Seine, ROLO i konačno – Mimika Orchestra.
Ovo ‘konačno’ naglašavam upravo zato što je riječ o orkestru koji u svakoj svojoj izvedbi publici iznova pruža priliku za sasvim novim i drugačijim glazbenim doživljajima, bilo da je riječ o onima koji se prvi put susreću s Mimika Orchestrom ili pak o glazbenim entuzijastima koji Maka Murtića, Maju Rivić i ostatak ovog ansambla prate od samih početaka.
Upravo zbog te specifične zvučne raskoši koju nam Mimika Orchestra donosi (i na kakvu smo, uostalom, i navikli), prava je šteta što je Peti kupe u srijedu još jednom blago zakazao po pitanju ozvučenja, iako imam dojam da takvih poteškoća i nije bilo u proteklim klupskim sezonama, barem kad je riječ o koncertnim programima, stoga je prilično nevjerojatno da je orkestar od dvadeset i kusur članova u srijedu navečer na trenutke bio gotovo pretih, a na žalost niti solo dionice zbog istih poteškoća nisu došle do izražaja onako kako su možda i trebale.
Dakako, to ne umanjuje standardno sjajan set Mimika Orchestre koji se i ovog puta pretežno oslanjao na posljednji studijski uradak „Altur Mur“, jedan od najzanimljivijih i najuzbudljivijih domaćih albuma 2022. godine. Tako smo već u uvodnoj „Tuota Nuester“ uplovili u sanjive zvuke Mediterana obogaćene vokalima Maje Rivić i Dunje Bahtijarević, ovog puta na žalost bez treće karike, Marte Kolege. Središnji dio koncerta ipak je posvećen i premijernim izvedbama dviju novih kompozicija, od kojih smo prvu, „Zrcalo i pepeo“ već imali priliku čuti i na koncertu u Vintage Industrial Baru prije nekoliko mjeseci dok „Dišpet“ najavljuje uzbudljivo novo poglavlje u životu ovog Makovog ‘orkestra kaosa’ u kojem čitav taj kaos ipak ima savršenog smisla.
Možda je upravo to i najsuvisliji opis svega što Mimika Orchestra donosi u svom muziciranju i zbog čega Maka Murtića i njegovu družbu treba čuvati kao kap vode na dlanu. Kako kaže jedan prastari grafit – „da nema haosa, ne bi bilo stvaranja“, a u njihovom je slučaju taj ‘haos’ itekako poželjan. Obzirom na sve što su do sad pokazali, nema sumnje da će nas Mimika Orchestra ponovno iznenaditi stoga mogu reći da se zaista veselim čuti i to posljednje poglavlje ove uzbudljive trilogije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
