Tramonto serija koncerata, koja se u intervalima od dva tjedna održava na krčkom Trgu glagoljaša, u srijedu je nastavljena nastupom mlade Miriiam, kantautorice koja opravdano uživa u statusu jedne od najvećih nada scene. To je dokazala i tijekom sinoćnjih sat i kusur svirke iako mjesta za napredak svakako ima, ponajprije u samom joj glazbenom izričaju.
Naime, Miriiam se krčkoj publici predstavila u društvu fantastičnog pratećeg benda sastavljenog od, za ovu priliku, šest članova koje će upućeniji prepoznati iz brojnih zagrebačkih formacija kao što je, primjerice, Pavel Aljoše Šerića. Njihove sviračke mogućnosti, najjasnije i najdojmljivije iskazane u završnom jamu baziranom na najboljoj joj skladbi “Knots”, ponekad u drugi plan izguraju same pjesme, što znači da ćete u njima uživati dok traju, ali će vam, barem je tako bilo u mom slučaju, ubrzo početi nestajati iz sjećanja. To bi se dalo izbjeći kada bi svoj, slavnom muzičkom prošlošću ofarbani pop, češće odvukla od utjecaja countryja u ‘dvorište’ jedne PJ Harvey, kao u “Is It Your Son” koja je i sinoć čitavoj priči dala malo dodatnog šusa i dramatike, učinivši je nešto manje predvidljivom.
Nemojte me krivo shvatiti – Miriiam i njezini koautori Toni Tkalec i Edvin Đerahović znaju napisati veliku pjesmu poput već spomenute “Knots”, “Don’t Look Back”, valcera “Long Drive” i razoružavajuće nježne i ranjene “Call Me Up” koja me podsjetila i na kultni eponimni prvijenac Rickie Lee Jones. Dobrom dojmu nedvojbeno pridonosi i vrlo snažan vokal na tragu alter, pop i rock heroina poput Patti Smith, Margo Timmins pa i Linde Perry iz 4 Non Blondes, oglednog primjera ‘one hit wonder’ skupine.
Osim s prvog joj i, kako je sama rekla, zasad jedinog albuma, čuli smo i poneku stvar s nekoliko godina starog i naglašeno lo-fi EP-ja “Heavyless” te jednu dosad neobjavljenu koju je izvela sama s akustičnom gitarom. Pred kraj koncerta počastila nas je i više nego korektnom obradom Neil Youngovog klasika “Harvest Moon” koja je, međutim, poprilično zasjenila sve autorske joj pokušaje spajanja countryja i laganijeg ili midtempo rocka koje smo dotad slušali.
Usprkos nedostacima navedenim u ovom izvještaju, Miriiam je svakako na pravom putu da se od velike nade pretvori u jedno od najkvalitetnijih imena hrvatskog popa. Posebno jer bi joj za to mogla biti dovoljna samo ‘booster’ doza eklektičnosti.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.