Bio je to jedan od onih pomalo nestvarnih trenutaka kad se devastirani i ruinirani prostor pretvori u predivnu koncertnu dvoranu zahvaljujući pozitivnoj energiju koji je u njega unio svatko ponaosob od petstotinjak duša tko je pohodio koncert te večeri.
U Zadru se trenutno održava KvartArt festival (do 17. lipnja) na kojem se tematizira oživljavanja zapuštenih gradskih sredina, točnije prostor bivše vojarne JNA u ulici Stjepana Radića koji se nalazi tik do Gradske knjižnice koja je naravno suštinski kontrast sa svojom lijepo uređenom fasadom, osvjetljenom šetnicom, egzotičnim mini-drvoredom i prilazom. Sam prostor vojarne počeli su uređivati zadarski skvoteri za koje upućeni lokalci kažu kako se po mentalitetu izdvajaju od ostalih jer nikad nisu zakukali da im netko nešto nije dao, već marljivo uređuju devastirani prostor. Osmišljavaju vrtove pa čak i zastakljuju zgrade na kojima su ostale samo betonske konstrukcije zarasle u korov s kojih je u prošlosti počupano sve što se moglo odnijeti od radijatora pa do slivnika.
KvartArt upravo je od tog prostora nakanio napraviti mjesto kojem treba udahnuti društveni život. Jedna od zgrada u tom kompleksu je velika dvorana koju su zadarski skateri s rampama prenamijenili (i to još uvijek rade) u skate park. U njoj je u petak prije koncerta Miroslava Tadića održan niz predavanja u sklopu GRADionice koju je organiziralo društvo arhitekata Zadar i svakako je bilo zanimljivo poslušati prezentacije što su u pokušajima oživljavanja svojih kvartova učinili njihove zagrebačke i šibenske kolege u tom postapokaliptičnom ambijentu koji je privukao sasvim solidan broj posjetitelja.
Kako se bližio Tadićev koncert, tako je i brojnost bivala sve veća, da bi s njegovim izlaskom na improviziranu pozornicu decentno osvjetljenoj s nekoliko reflektora došlo oko petsto posjetitelja, što je uistinu bila lijepa brojka. I sam Tadić je tijekom nastupa komentirao devastirani prostor riječima kako cijeli taj događaj za njega sa sobom nosi neku nevjerojatnu ljepotu. A ljepota je ležala u tome što su Zadrani došli s estetskom nakanom i željom uživaja u glazbi na mjestu koje je godinama šikarom okružen ‘prostor duhova’.
Nije tu bilo ni organiziranih šankova, dapače nikakvih šankova, skoro pa nikakvog osiguranja u prostoru, ako se ne računa jedna gospođa u security uniformi koja je na ulazu ćaskala s posjetiteljima, kao ni nekog službenog krutog protokola. Nije ni trebalo, došlo se za željom za estetikom i ljepotom. Tadić je upravo to i pružio, kao nebrojeno puta do sada, ali ovacije koje je dobivao nakon svake izvedbe duboko su ga ganule. I sam je priznao kako nema pripremljen popis skladbi, već je pustio da ga nosi ugođaj i tako ad hoc koncipirao sve što će te večeri izvesti.
U repertoaru je dominirao jug, dominirala je Makedonija pod njegovim prstima, da bi u jednom trenutku ponešen dobrom vibracijom odlučio izvesti svoju interpretaciju pjesme „Ona se budi“ nekadašnje kultne beogradske grupe Šarlo akrobata. I bilo je buđenje. Dvorana bez prozora s jedne strane i s iskopanim kanalom s druge iz kojeg su virile zahrđale armature i s najšarolikijom mogućom publikom svih generacija živnula je u nekom neočekivanom sjaju upravo zahvaljujući emocijama koje su se širile, kao što je i poneki žamor bio gotovo neprimjetan, a nije se radilo o glasnom koncertu.
Ugostio je Tadić tijekom nastupa i mladu gitaristicu Melitu Ivković s kojom je zajedno kroz akustični izričaj provučen i J. S. Bach o kojem je sam Tadić kazao kako je njemački kompozitor bio poznati improvizator, pa će se tako dobro uklopiti. Koncert je bio okončan onog trenutka kad je glazbenik to najavio pozvavši nakon toga sve prisutne na druženje i razgovor u obližnjem dvorištu prozvanom „dnevni boravak“. I što je najznakovitije publika je pristojno uvažila njegovu želju ničim ne remetivši taj iznimni svečani trenutak u svom kvartu.
Sve skupa jedna predivna pokazna vježba kako je za ugodan život u (svakom) kvartu potrebno samo malo dobre volje, pristojnosti, osjećaja zajedničke odgovornosti i želje za nečim lijepim, jer na kraju krajeva u kvartovima provodimo cijeli svoj život.