Drugi album benda sa Šolte nema ljetni radijski hit u rangu “Mande Mande”, ali ima “Zimu”, dosad najkvalitetniji pjesmu Mjesnog odbora.
Scena zvana “otočni rock” bila je samo jedna u nizu komercijalno poluuspješnih izmišljotina nastalih u interesnom braku medija i diskografa. Gegin Picigin, Jakopačev Šo!Mazgoon i studentsko Kopito, uglavnom su glumili otočnu scenu u Zagrebu, čekajući da se možda i stvori nekakva moćna gomilica, pa da scena stvarno i zaživi. Ništa od toga. Bilo je tu odlične glazbe; legendarne Gegine demo snimke, vrhnski prvijenac Šo!Mazgoona i nekoliko upamćenih koncerata Kopita u KSET-u. Svi su se vremenom uglavnom istrošili i raspali.
A onda se pojavila doskočica “Mande Mande”, šoltanskog benda Mjesni odbor. Mediji su se odmah uhvatili već zaboravljene poštapalice i mitski otočni rock opet je postao činjenica. Mjesni odbor tipični je izdanak dalmatinskog neestradnog naslijeđa; brass sekcija forsira funk i reggae, gitara naginje na ska, bas, klavijature i bubanj ukopani su u hard rock, a vokal je “galebarski”.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=soUKfEqLkKo[/youtube]Drugi album Mjesnog odbora “Divje sime” snimljen je sa zadatkom da iznjedri barem još jedan ljetni hit kalibra “Mande Mande”. Nije se dogodilo. Ali zato se dogodila odlična “Zima”, teškim orguljama nošen komad mediteransko-psihodeličnog rocka, i nešto manje “ozbiljno”, ali također pamtljivo “Uje”. Sve ostalo, od “A tebe nima”, preko “Di je ljubav nestala” do “Natalije” i “Šamana”, pisano je uglavnom s ciljem da se na ljetnim pučkim feštama pripit narod raspleše. U tome su, vjerujemo, majstori.
Miješanje stilova, balade, plesni ritmovi, pokoji dobar štos, a sve začinjeno jadranskom soli. Album “Divje sime” je proizvod za jednoljetno uživanje i zimski zaborav, s ipak dovoljno šarma da na festivalima lakih nota predstavljaju melem za izmučene uši. Za nešto više od toga pričekat ćemo treći album. A što se otočnog rocka tiče, i dalje čekamo da nam netko dokaže da postoji.
Ocjena: 6/10
(Spona/Aquarius, 2013)