Hladno pivo se odlučilo na zamjenu uloga na pozornici, a do jučer anonimni mladi bend Mjuzikl dobro se nosio u toj nesvakidašnjoj situaciji.
Nekako se pogodilo da sam pohodio čak tri koncerta de facto demo benda Mjuzikl u manje od dva mjeseca, no pripisat ću to koincidenciji. Prva dva puta su se dogodila na Velikoj Rock Eksploziji kad je ova zagrebačka punk rock trojka nastupila u električnom izdanju na prvoj večeri i u akustičnom posljednje treće večeri. Zadnji put bio je na sinoćnjem promocijskom koncertu u Malom pogonu Tvornice kulture koji se može smatrati antologijskim iz razloga što je veliko Hladno pivo odlučilo biti predgrupa jednom mladom i anonimnom bendu.
Koncert je bio prava tinejdžerska punk veselica, Mjuzikl je okupio svoje vršnjake i odprašio set svojih pjesama napisanih iz kuta viđenja svijeta jednog srednješkolca; zaljubljivanje u profesoricu, nedostatak seksa, homoseksualni porivi, sprdanje na meksičke sapunice… Kako i doliči mladom bendu bili su prilično živahni na pozornici, pogotovo frontmen i gitarist Luka Palestrina Mazić, a prisutni su pozitivno reagirali na svaku pjesmu, a ne samo na novi singl „Chunky Funky“ povodom čijeg predstavljanja je i organiziran koncert.
Osobno mišljenje o Mjuziklu je ostalo isto kao i nakon nastupa na VRE#4 – treba im još puno rada kako bi postigli kompaktnost na pozornici, jer rock trio je ubitačan posao, a iskusni će reći da je to jedina formacija u kojoj nitko od glazbenika ne može držati ruke iznad glave tijekom izvođenja pjesme. No Mjuzikl je na dobrom putu – „grizu“, trude se i entuzijazma im ne nedostaje, a pored toga i atraktivno izgledaju na pozornici, a nije riječ o namještenim pozama. Treća i najvažnija stvar je što se prostor nije ispraznio nakon što je predgrupa tj. Hladno pivo završila sa zagrijavanjem publike za „glavni bend“, pa nije sve ispalo kao medvjeđa usluga od strane domaćih glazbenih legendi.
A sad malo o predgrupi. Oni stariji koji su početkom devedesetih pohodili klupska koncertna zbivanja (ustvari drugih i nije bilo tijekom rata, ako se ne računa televizijski show „Sedma noć“ s Ljudevitom Grgurićem Grgom koji je u jednoj sezoni krenuo na „dvoransku turneju“ Lijepom Našom) sigurno dobro znaju kako Hladno pivo nije imalo nimalo lak put. Uglavnom su Mile i društvo uvijek bili predgrupa nekom bendu sa „svjetlijom budućnošću“ ili onima koji su njegovali više hoch furku u stilu ranih Peppersa ili Mudhoneya. Samo što je za razliku od tih bendova Pivo sa svakim koncertom imalo pet-šest sljedbenika više, pa se na kraju znalo dogoditi da se sto pankera pokupi s koncerta nakon što Mile, Suba, Zoki i Tedi završe s „pripremom terena“ zvijezdama večeri koje su u tim situacijama nastupale pred znatno manje posjetitelja. Na kraju je i najtupljima bilo jasno tko je bio atrakcija večeri.
Hladno pivo su od tada do danas dugi niz godina uglavnom zvijezde večeri , a ovog puta su se odlučili biti predgrupa iz sasvim drugog poriva, a to je pomoć u promociji „nekim novim klincima“. Za tu priliku nastupila je ogoljena postava, dakle samo četvorka Mile, Zoki, Suba i Šoki. Repertoar je bio pravi pankerski, da ne kažem, iskonski što se tiče Hladnog piva, a kako je atmosfera postajala sve vrelija i po pitanju temperature tako su i vremešni pankeri na pozornici sve više ostajali bez daha, svirka je postajala prljava i neprecizna, pucale su žice i sve je to podsjećalo na prve dane „rovovske borbe“ najvećeg domaćeg punk rock benda. Kao da je resetiran sat i da je sve krenulo iz početka.
Valjda je Hladnom pivu došlo vrijeme „samo za taj osjećaj“. Nije loše s vremena na vrijeme napraviti takav reset, a možda bi bilo bolje da ubuduće ne bude ni najavljen (ako će se ikada dogoditi drugi). Onda je iznenađenje još slađe. Jer dovraga, kakva je to priča da mladi bend radi natječaj za svoju predgrupu? Pa nismo od jučer…