Književnik i novinar Velimir Grgić upravo je objavio svoju jubilarnu desetu knjigu naslova ‘Hrvatski gen – snovi o bijegu s brdovitog Balkana’, koju je sam okarakterizirao ‘najopakijom’ do sada, a nama nije bilo preostalo ništa drugo nego da se odlučimo za jedan ‘opaki’ intervju.
Velimir Grgić na glasu je kao novinar, pisac, poznavatelj svijeta filma, glazbe i općenito pop kulture, bez dlake na jeziku i s uvijek ubojito našiljenim perom (ili što se već može reći za nekoga s razigranim prstima na tastaturi). U profesionalnoj novinarskoj karijeri prošao je sve od prvoborca prvog poratnog glazbenog žurnalizma nove generacije u Nomadu do pionira i sad veterana internetskog novinarstva koje je godinama oblikovalo jednu sasvim drugačiju generaciju. Dugogodišnje iskustvo sažeo je u uzbudljivi koktel kulturne i medijske studije, sociologije, antropologije, politologije, evolucijske biologije, filozofije, ekonomije, utopije i teorija zavjere pod nazivom „Hrvatski gen – snovi o bijegu s brdovitog Balkana“ koja je upravo objavljena u nakladi izdavača Jesenki i Turk. Za ilustraciju ovog intervjua odlučili smo se Velimira snimiti jednog maglovitog dana kraj hrvatskih velikana čiji odliveni spomenici nijemo zure u tmurnu hrvatsku sadašnjost i maglovitu budućnost.
„Hrvatski gen“ je po tvojim vlastitim riječima kulturna studija tranzicijske Hrvatske. Od osnivanja države prošlo je 20 godina. Vjerujem da studija obuhvaća ta dva desetljeća. Kao netko tko je „dubinski zaorao“ po domaćem mentalitetu i dosezima koje je isti iznjedrio, je li u kulturnom smislu povoljnija situacija danas 2011. ili možda 1991. godine?
Velimir Grgić: Obuhvaća posljednje desetljeće, iako se bavi i dobrim dijelom devedesetih, prvenstveno zbog komparacije. Knjiga govori o eskapizmu kao dominantnom trendu kraja 20. i prvog desetljeća 21. stoljeća, prisutnom u svim zemljama zapadnog svijeta, a kojem se Hrvatska po prvi put u potpunosti pridružila nakon izlaska iz izolacije kaosa i mraka devedesetih. Što smo dobili paljenjem žarulje? Sve proizvode globaliziranog neoliberalizma, odmah, u glavu – konzumerizam, celebrity kulturu i novu fazu seksualne revolucije. „Hrvatski gen“ se bavi upravo tim segmentima nove Hrvatske, ali i još koječime.
Situacija je utoliko svakako povoljnija danas nego 1991. – nema rata, koji nije samo smrt za kulturu, već i za biologiju, moral i zdravi razum. No to ne znači da kultura danas nije na udaru – s jedne strane, žderu je tzv. lifestyle i žutilo (grubi primjer – filmske vijesti više nisu vijesti o tome što se snima, već koga je koja glumica, kada i kako poševila), a s druge sama činjenica da je postala manje tržišno isplativa od masovne gluposti, medijski uzdignutih konzumerističkih totema i trunjenja u sportskoj kladionici. Problemima kulture, identiteta, nacije i globalizacije bavi se dobar dio „Hrvatskog gena“ pa svakako preporučujem daljnje čitanje, da se sad ne ponavljam…
Koliko je proteklo od ideje do realizacije „Hrvatskog gena“?
Velimir Grgić: Realno, knjiga je nastajala u zadnjih deset godina, akumulacijom informacija i iskustva. Kao čovjek koji djeluje u medijima od svoje petnaeste godine i osobno sam, „iznutra“ iskusio taj pomak sa slobodnog pisanja o glazbi, filmu i pop fenomenima na nove uredničke naredbe o praćenju toga tko se i kako poševio u Big Brotheru ili zamjene recenzija i eseja s fotogalerijama odjeće nebitnih, potrošnih „zvijezda“ reality showova s kojekakvih crvenih tepiha, kojekakvih promocija, večera, domjenaka, koktel partyja… No u zadnjih nekoliko godina počeo sam intenzivnije istraživati pitanja kako? i zašto?, pokušavajući doći do ozbiljnijih odgovora, tj. razjasniti sebi i drugima kako je došlo do svega toga, kuda sve to zajedno vodi i koji su pozitivni, a koji negativni učinci takvog stanja.
Na samo pisanje otpalo je dvije godine. To uključuje i puno istraživanja, čitanja literature, gledanja, slušanja, razgovaranja, putovanja, kopanja po londonskim antikvarijatima, peglanja kartica na Amazonu… Mislim da se nikada do sada nisam naradio kao za ovu knjigu, ali rekoh, kad je već deseta, jubilarna, neka bude i najopakija do sada. Dalje>>