Povodom nastupa na Medvedgradu u sklopu Medvedgradskih glazbenih večeri – boutigue festivala koji je ove godine na stare zidine iznad Zagreba doveo Amiru Medunjanin, The Bambi Molesters i Kries, porazgovarali smo s osnivačem i pjevačem zadnjespomenute grupe Mojmirom Novakovićem. Promocija albuma ‘Selo na okuke’ koja je započela ove zime, dobila je ljetni nastavak. Netom završeni Tabor Film Festival i koncert na Medvedgradu jedini su nastupi Kriesa na kontinentu, za sve ostale publika će ih moći čudi duž jadranske obale.
Kries uskoro nastupa na Medvedgradu u sklopu Medvedgradskih glazbenih večeri, kao što je i drugu godinu za redom došao na Tabor Film festivalu, ovog puta kao ‘bend domaćin’. Osjećate li da neku posebnu kemiju nastupa u drevnim ambijentima, obzirom da i vašim glazbenim izričajem propitujete daleku prošlost?
Mojmir Novaković: Naravno, ali više zbog toga što se radi o otvorenim prostorima nego zbog “povijesne važnosti” takvih prostora. Uvijek je ljepše nastupati u blizini šume…
„Album „Selo na okuke“ tako dobiva ‘novu rundu’ predstavljanja uživo pred domaćom publikom. Može se reći u pozitivnom smislu kako je materijal ‘odstajao’ od početka godine kad je objavljen, donosi li to i neke izmjene u repertoaru koji ćete izvoditi, recimo u odnosu na koncert koji ste zimus održali u Zagrebu u Vintage Industrial Baru?
Mojmir Novaković: Najiskrenije, ne sjećam se playliste koju smo svirali u Vintageu. Vjerojatno će na Medvedgradu biti nešto drukčija ali to ne doživljavam kao garanciju za ‘drugačiji koncert’. Ono što garantira drugačiji koncert je ambijent, publika, bend i okolnosti u kojima živimo. Svaki put kada se nađemo pred publikom svaki od tih elemenata se izmijenjeni, i onda i koncert bude drukčiji.
Nekada Legen, veći dugi niz godina Kries. Koja je za vas osnovna razlika između ta dva sastava, a što u konačnici jednako?
Mojmir Novaković: Isti je pjevač, iako danas malo neozbiljniji nego je bio prije dvadesetak godina, i tradicijska glazba koju za inspiraciju uzimaju oba benda. Osim toga sve je drukčije. Ljudi u bendu, glazba i najviše od svega vrijeme u kojem je djelovao Legen i u kojem djeluje Kries. Jednom prilikom sam rekao da je Legen tražio ljekovite trave za publiku, dok Kries skuplja drva kako bi okupio ljude oko krijesa da okrijepe dušu.
Poznato je da radite kao programer u Brightonu u Velikoj Britaniji, koliko day job pomaže ili odmaže u fokusiranju na Kries? Je li vam žao što nekad nemate više vremena za posvetiti se glazbi?
Mojmir Novaković: Trudim se u životu donositi odluke radi kojih nikada neću požaliti. Tako da ni po pitanju mog odlaska i rada u Velikoj Britaniji nemam nikakvih nedoumica. Brighton je sjajan grad i život u njemu me obogaćuje. Programiranje mi omogućava da manje ‘mislim’ dok sviram i stvaram glazbu, a više se prepustim osjećaju, dok logiku i proračune ostavljam unutar koda koji pišem.
Poznat je vaš istraživački rad na glazbi i glazbenim običajima naših prostora, no počinje li vam se javljati i sličan impuls za britanskom glazbenom poviješću?
Mojmir Novaković: Ne na onaj način kako koristimo hrvatske tradicijske napjeve i instrumente, iako sam imao kratku suradnju s bendom Spiro iz Bristola sa kojima smo kombinirali hrvatske s engleskim napjevima.
Ne smatram da tako nešto treba napraviti na način kako je, recimo, Sting s Edinom Karamazovom krenuo poniknuti u izričaj Johna Dowlanda, nego možda komparativno u traženju nekih zajedničkih ishodišta.
Mojmir Novaković: Rezultati suradnje sa Spirom je urodilo zanimljivim rezultatima. Možda se suradnja jednom i nastavi…
Jednom davno ste rekli kako ne biste mogli živjeti nigdje drugdje osim u Hrvatskoj obzirom na vaš poziv, no to se promijenilo. Koje su dobre, a koje loše strane života u inozemstvu?
Mojmir Novaković: Nova iskustva, zanimljiva kultura i mogućnosti. Brighton u kojem živim je grad prelijepe slobode koju stvarno treba doživjeti. Nedostatak je samo jedan. Nije Hrvatska, što je koji put i prednost.
S glazbene pak strane, može se zaključiti kako vaše fizičko odsustvo pridonosi popularnosti Kriesa u Hrvatskoj. Publika ne propušta niti jednu priliku za vaš koncert. Iznenađuje li vas to? Gledate li na to kao na svojevrsni apsurd – da morate otići iz ‘vlastitog sela’ kako bi krijes za onim što radite buknuo?
Mojmir Novaković: Osobno mi se čini da se u ovom slučaju najviše radi o sazrijevanju benda. Jednostavno postajemo sve bolji, uživamo u svakoj svirci. Sa druge moj život i rad u Velikoj Britaniji meni, a time i bendu, daje slobodu da se nemoramo ‘trošiti’ na promociju vlastite glazbe. Praktično nas nema u medijima i naša publika je upravo ta koja traži nešto svježe, drugačije, uzbudljivo. Svega toga mi imamo u izobilju.
Još od vremena Legena jasno se iscrtavala vaša želja za multimedijalnošću, odnosno da glazbe osim što može stajati samostalno, definitvno bude ‘spremna’ za ukomponiravanje u neku širu sliku ili predstavu. Gledate li na Kries kroz sličnu prizmu u budućnosti? U smislu da sve može zaživjeti kao puno grandiozniji projekt?
Mojmir Novaković: Trenutno sam u fazi minimalizma. Uživamo u live nastupima i ne radimo planove. Tako da je budućnost potpuno otvorena.
Kako napreduje vaš internetski projekt Kolo i koja je njegova glavna zamisao?
Mojmir Novaković: Kolo je side-project koji se polako, ali sigurno razvija. Osnova kola je lociranje i prezentiranje url-a na mapi. Trenutno smo u beta fazi i razvijamo se.