Jamie Cullum i dalje solidno surfa između jazza i svih oblika pop glazbe, od današnjice pa do kojih pet desetljeća unatrag.
Možda se činilo kako će ‘izgorjeti’ nakon što je njegov treći album „Twentysomething“ nakon svega dva mjeseca od objavljivanja 2003. godinu završio kao najprodavaniji jazz album jednog britanskog glazbenika uopće, a tada je imao samo 24 godine. No da je bio spreman uhvatiti se u koštac sa showbizom svjedočio je jednako tako dobar i uspješan nasljednjik „Catching Tales“ u ponovljenoj suradnji s producentom Stewartom Levineom osvježenoj s Danom Nakamurom iz Gorillaza. No na „Catching Tales“ je postalo jasno kako Culluma više zanima utrka na pop, a manje na jazz stazi.
„The Pursuit“ iz 2009. je to i potvrdio, a da je glazbenikove žanrovske signale bilo teško uloviti i ljudima iz biznisa svjedočilo je i to što se album čak našao na službenoj američkoj listi rock albuma. Samo što je uspjeh osvajanja vrhova top lista počeo izostajati. „The Pursuit“ je čak i u izuzetno naklonjenoj Nizozemskoj dospio do 11. mjesta, a treba imati u vidu kako je svega nekoliko godina ranije Cullum tamo za Queensday priredio svoj najveći open air spektakl.
Nije ostao pokoleban u zacrtanoj putanji ni na ovogodišnjem, šestom po redu, albumu „Momentum“. Angažirao je nekoliko producenata. Pored imena kao što su Dan The Automator, Duncan Mills, Benedic Lamdin i Future Cut najveći dio albuma producirao je Jim Abbiss koji je najpoznatiji po radu na debiju Arctic Monkeysa „Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not“.
Rezultat je prilično ‘revolucionaran’ za glazbenika kao što je Jamie, jer se čini kako ga je Abbiss gotovo odmaknuo od crno-bijelih tipki i pjevanje gurnuo u prvi plan u zanimljivom minimalističkom pristupu. Cullum je tako na „Momentumu“ pop utjelovljenje James Bond soudtrack pjevača. Jest da se to na prvu čini kao sigurni muzički teritorij i krajnji domet svakog britanskog croonera, iako je ustvari klimava već-100-puta-viđena classy poza, koja ne stoji baš svakome jednako dobro. No ovdje je riječ o iskusnom multi-talentu koji je priču nijansirao i više nego što se to čini, te je u dobrom dijelu i uspio u svom naumu. Naime ima dobre poletne pop pjesme i uspio je uz par slabijih ishoda logično zaokružiti pop album koji nema iritantnih točki.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Z1sg5g7sbI8[/youtube]
Cullum se i dalje bori glazbom i koliko god se u nekom trenutku učini previše plesno banalnim, u drugom stvari ukopava na pravom mjestu. Očito je to i na samom početku. Dok uvodna razgibavalica „The Same Things“ izgleda kao da gađa vrtićki uzrast, već druga „Edge Of Something“ nosi daleko dublju i zanimljiviju dimenziju, a tempo nimalo ne usporava. Osobni favoriti su svakako je „When I Get Famous“ čiji štih zlatnih godina San Rema izvrsno leži Cullumu, kao i „Love For Sale“ u kojoj su izvrsno suprotstavljeni ‘isisani’ vokal i glasni ritam spram sjetnog prebiranja po klavijaturama, čak je dobro leglo i repanje Roots Manuva, a riječ je o pjesmi koja se nalazi na debiju „Heard It All Before“.
Jedini upliv u vokalni pop jazz je u „Pure Imagination“, obrada pjesme Anthonyja Newleya koja mu definitivno bolje leži od slatkaste „Sad, Sad World“. Od slabijih postignuća tu je „You’re Not The Only One“ koja kao da je posuđena do Keanea, kao i „Save Your Soul“ koja ima malo previše „Oo, oo, oo, oo!“ vokalnih dionica u drugom dijelu, bar kad je o dobrom ukusu riječ. Vjerojatno u pridonošenju dvoranskog masovnog padanju u trans to ima više smisla.
Ako se gledaju najviše pozicije lista prodaje do kojih je album dobacio, ne može se reći da je uspio u pop dosezima (20. u Velikoj Britaniji i 31. na svjetskoj top ljestvici prodaje), no i pored toga je daleko zanimljiviji od nekih drugih pop ostvarenja koja su se našla ispred njega. Pod uvjetom da volite pop… O jazzu nema ni govora.
Ocjena: 7/10
(Island / Universal Music, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
