U subotu su u klubu na savskom nasipu nastupili američki rokeri s preko trideset godina staža i očekivano rasturili.
Monster Magnet je od siječnja ove godine na svjetskoj turneji posvećenoj proslavi svog četvrtog studijskog albuma “Powertrip” (1998.), začinjenoj s par novijih stvari kojima dokazuju da i nakon više od trideset godina sviranja njihov kreativni potencijal ne jenjava. Frontmen i osnivač Dave Wyndorf svojom karizmom i vokalnom snagom ostavlja dojam kao da on ima trideset godina, a ne da otprilike toliko postoji njegova grupa. On se jedini nije zadržao u Močvari nakon koncerta, a kad su se pojavili gitarist Garrett Sweeny, basist Chris Kosnik i bubnjar Bob Pantella, ostaci publike, odnosno ljudi koji su se zadržali u dvorištu kluba, spontano su aplaudirali. To govori sve o samom koncertu.
Nakon što je publiku zagrijao domaći Stonebride, kojima je bubanj bio u prvom redu, zvuk u Močvari se vidno (čujno?) poboljšao. Pitala sam se je li to do pojačala, tonca ili čisto bolje sviraju, usklađeni nakon dugogodišnje zajedničke svirke, a moguće i da su razlog jednostavno skuplji instrumenti, koji sami po sebi imaju, pretpostavimo, bolji zvuk. Pretpostavka je majka pogreške, tako sam tu nedoumicu ostavila otvorenom i uživala u odličnoj svirci.
Koncert je, kao i na drugim nastupima ove turneje, imao pomalo neuravnotežen omjer pjesama na bisu u odnosu na ostatak. U prvom dijelu odsvirali su “samo” deset pjesama, a na bisu četiri, pa je bis trajao skoro kao polovica koncerta, što naravno nije rastužilo nikoga u publici, pogotovo kad uračunamo da su Zagrepčani tražili još jedan bis, ali ipak je oko 23:45 počela slušaonica.
Turneja je prava proslava “Powertripa”; svih deset pjesama su s tog albuma, odnosno odsvirali su skoro čitav album, redom: “Atomic Clock”, “Tractor”, “Crop Circle”, “Temple of Your Dreams”, “3rd Eye Landslide”, “See You in Hell”, “Baby Götterdämerung”, “Bummer” i naslovnu stvar “Powertrip”.
Zadnja pjesma je, očekivano, bila hit koji je i proslavio ovaj američki bend, “Space Lord”. Dave nam je otkrio da jako voli govoriti i pjevati riječ motherfucker, što se dalo primijetiti i u njegovim prijašnjim obraćanjima, koja su možda bila retorički malo žešća, ali puna respekta za Zagreb i hrvatske fanove. Obznanio je da mu nema ništa draže nego kad pun klub od 400 ljudi s njim pjeva baš tu riječ. Sudionici su pokazali da i oni imaju određenu privrženost prema rečenom terminu i dosljedno ga otpjevali u “Space Lordu”, a taj euforičan trenutak označio je i kraj regularnog dijela.
U produžecima, odnosno na bisu nisu svirali više pjesama s “Powertripa”, nego su napravili mjesta i za “Twin Earth” (s albuma “Superjudge”), “The Right Stuff” (album “Monolithic Baby!”), te “Look to Your Orb for the Warning” i “Negasonic Teenage Warhead” (obje s albuma “Dopes to Infinity”). Dave je na zadnjoj stvari imao i zanimljivu koreografiju, a vjerno ga je pratio gitarist Phil Caivano, koji je u bendu od 1998. i “Powertripa” (s pauzom od 2005. do 2008. pa ga nema na albumu “4-Way Diablo”). Vrućina, monstrumi, “rogovi” u zraku, distorzija, đavolja salata, litre piva i gomila ljudi u crnom – sasvim pristojna subota navečer u “sotonskom leglu”.