Petnaest godina trebalo je da Moraines objave svoj prvijenac, a sinoć su ga prezentirali zagrebačkoj publici uz goste iz Grčke Mass Culture.
Šačica ljudi koja pomnije prati zbivanja na domaćoj post-rock i post-metal sceni zasigurno se i davno uoči prvijenca „Future Histories“ imala priliku upoznati sa zagrebačkom instrumentalnom četvorkom Moraines. Iako je riječ o ponajboljim domaćim predstavnicima ovog žanra, bend je proteklih godina svoju koncertnu aktivnost i pojavljivanja u javnosti sveo na minimum da bi se ponovno aktivirali prije nekoliko godina i to s tek pokojim nastupom, primjerice u KSET-u 2023. kad su otvarali za čakovečki Emphasis ili pak onim na rođendanskoj proslavi kolega s portala Music Box iste godine.
S jedne strane, šteta što je tome tako, budući da su njihovi rijetki nastupi oduvijek zvučali i izgledali poput kakvog katarzičnog putovanja prožetog energičnim ambijentalnim dionicama i nabrijanim distorzijama, čime su publici bez iznimke i dosljedno pružali sveobuhvatno, intenzivno audiovizualno iskustvo a ne tek kakvu tipičnu svirku. S druge strane, ova je višegodišnja hibernacija Morainesa i opravdana budući da se bend ubacio u petu brzinu završavanjem prvijenca „Future Histories“ koji je prije nekoliko tjedana konačno i ugledao svijetlo dana.
Kad kažem „konačno“, Moraines bi bez konkurencije vjerojatno mogli ostati upisani u povijest domaće alternativne scene kao sastav koji drži i neki neslužbeni rekord barem kada je riječ o trajanju procesa stvaranja debitantskog albuma. Iako bi poneki zli jezici mogli prigovoriti kako nije bilo nikakve objektivne prepreke da se ovakav album može i mora zgotoviti ranije, oni upućeniji u kreativne i misaone procese začetnika Petra Pečura složit će se da je “Future Histories” upravo takav kakav treba biti – album koji nije mogao nastati brže jer mu vrijeme nije bilo neprijatelj, već glavni suradnik. Imajući to na umu, naš je sinoćnji posjet Močvari ujedno poslužio i kao svojevrsno iskupljenje budući da se zbog preopterećenosti poslovnih i privatnih rasporeda naše male redakcije još uvijek nismo uspjeli uhvatiti u koštac sa recenziranjem ovog izdanja koje svakako zaslužuje svoje mjesto na ovom portalu.
No, krenimo od početka. Sinoćnji je happening obilježilo dvostruko slavlje. Naime, osim već spomenute promocije albuma, Moraines su ujedno i zakoračili u posebnu godinu u kojoj obilježavaju i punoljetnost na sceni. Osamnaest godina djelovanja i petnaest godina rada na debitantskom izdanju vrijedilo je dodatno obogatiti i gostovanjima, pa su tako pozornicu prvi zauzeli domaći postrockeri Prisonplanet na čiji smo nastup nažalost stigli pred sam kraj, zatekavši članove benda kako s pozornice šalju i toplu rođendansku čestitku zvijezdama večeri.
Iščekujući „gostujuće igrače“, grke Mass Culture, u opuštenoj smo se ćakuli s posjetiteljima i izvođačima ponovno dotaknuli i one davno prožvakane teme o poštivanju najavljenih stanica pojedinih klupskih programa. Iako o tome u ovom izvješću nećemo trošiti previše riječi, valjalo bi uputiti i dobronamjernu kritiku organizatorima kako bi u budućnosti poradili na tome, posebno kad je riječ o sadržajima koji se poput ovog sinoćnjeg odvijaju tijekom radnog tjedna što nerijetko stvara frustracije i izvođačima i publici. Ipak, to naizgled beskonačno čekanje nije vidno utjecalo na energične nastupe koji su uslijedili.
Prvi dokaz te tvrdnje je Michalist, vokal grčkog sluge/post-metal sastava Mass Culture koji je od samog početka vlastitog seta bivao suočen s dva konkretna izazova. Naime, malobrojna publika i uobičajeno previsoke temperature tijekom ljetnih mjeseci (o čemu smo svjedočili i tjedan dana ranije na promociji knjige “Hodam, gledam, prolazim” Gorana Polaka) u interijeru Močvare bili su za Michalista sasvim dovoljni razlozi da nakon uvodne „Point of Liminality“ s mikrofonom prošeće i terasom kluba kako bi posjetiteljima koji su u tom trenutku pokušavali udahnuti ponešto svježeg zraka približio materijal s prvijenca „Barren Point“.
Sličnim je pristupom nastavio i do samog kraja nastupa, pritom revno urlajući u lica šačici okupljenih ispred pozornice što svakako pozdravljamo, usprkos vijestima o rapidnom širenju novog soja koronavirusa. Iako su Mass Culture izveli vrlo korektan set, njihov sludge prizvuk s ostatkom sinoćnjeg lineupa naslućuje kako su se ovom slavlju pridružili ponajprije zbog logističkih razloga, odnosno zahvaljujući slobodnom terminu za posjet Zagrebu u sklopu njihove aktualne turneje.
Moraines su od svog osnutka svjesno odlučili (p)ostati autsajderi na domaćoj alternativnoj sceni, djelomično već samim time što su zaplovili vodama post-rocka i post-metala kao temeljnih žanrovskih odrednica unutar kojih i danas djeluju. Time su ujedno odabrali i ponešto teži put u nastojanjima da se probiju do masovnije publike s kojom bi u nekim drugačijim okolnostima do sada vjerojatno već i uspjeli ostvariti ponešto bogatiju diskografsku karijeru. Usprkos tome, neosporno je njihovo umijeće u postizanju atmosferičnosti i iznimno uzbudljive zvučne dinamike već od uvodne „Anima“ kojom je ujedno i započet sinoćnji nastup.
Budući da je temeljni povod jučerašnjeg okupljanja ipak bila promocija novog izdanja, bend se po pitanju set liste strogo pridržavao rasporeda s „Future Histories“, pa je tako uslijedila „Maintain the Tension“, koja uz „Burn the Boats“ ponajbolje naglašava talent fantastičnog bubnjara Marija Mlakara, bilo da je riječ o studijskim verzijama ili pak o koncertnom nastupu pred publikom.
Iako su singlovi „Human, Titan“ i „The Brute“ već zaživjeli u fizičkom izdanju u obliku singlice objavljene 2021. godine, sinoćnje su izvedbe dodatno obogaćene i dojmljivim svjetlosnim narativom u režiji močvarinog dugogodišnjeg suradnika Filipa Pacaka, zahvaljujući kojem je cjelokupna estetika Morainesa od njihove melankolične introspekcije do razarajuće i naizgled nezaustavljive snage dodatno došla do izražaja.
Kako i sami navode, glazba Morainesa nije i ne treba biti namijenjena prosječnom slušatelju naviknutom na strukturirani početak, sredinu i kraj. S obzirom na to, poneki će primjetiti da materijali s albuma „Future Histories“ na trenutke djeluju suviše repetitivno, no možda je riječ o slušateljima koji nemaju naviku izlaziti iz poznatih formi i suočavati se s novim glazbenim pravcima koji zahtijevaju strpljenje i otvorenost.
Ipak, oni ponešto strpljiviji nakon dugih petnaest godina čekanja napokon su i dočekali da Moraines vlastitu povijest podijele i s publikom, a uzevši u obzir dosadašnju diskografsku godinu, nije nemoguće da „Future Histories“ u konačnici pronađe i svoje mjesto na nekoj od godišnjih top lista. Obzirom na to, upravo sad je ključni trenutak da bend zakorači prema idućem velikom izazovu – promociji albuma pred čim brojnijom publikom, kako iduće izadnje ne bismo ponovno čekali čitavo desetljeće.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
