Iako se njihovo posljednje studijsko izdanje ‘Blackest Blue’ i ne ističe kao album prožet hitovima za razliku od prethodnika, ipak za domaću publiku iznova predstavlja možda i ponajbolje trenutke koncerta, osobito sa ‘The Moon’ naše Irene Žilić, a koja se ovom prilikom i pridružila bendu na pozornici.
Subota navečer je za mene (kako to obično biva sa subotama) predstavljala jednu veliku utrku s vremenom između privatno-poslovnih obveza i jurnjave ka Boćarskom domu u relativno ranim večernjim satima kako bih propisno ispoštovala satnicu koncerta Morcheebe, ali i gošće joj Sare Renar. Dakle, na Slavonskoj, negdje kod HRT-a, bila sam prilično uvjerena u dvije stvari – prvo, da cijeli Zagreb kasni kao što kasnim i ja, a drugo, da su apsolutno svi u lijevoj traci koja skreće ka Cvjetnom naselju pohrlili ući u Boćarski dom čuti Saru Renar.
Tko zna, možda su tom interesu doprinijeli detaljni Podrugovi zapisi sa Sarine recentne turneje po jugoistočnoj Europi koja će, osim po nizu sjajnih koncerata ostati upamćena (barem za mene, propalog studenta) i po tome što je Dimitrije Simović na istoj toj turneji onako usput uspio i diplomirati.
Poštujući tako akademsku četvrt uz svega 15-ak minuta (pristojnog) kašnjenja, već u uvodnim taktovima Sarinog nastupa pjesmom “U velikom stilu” postaje sasvim očito da njezina izvedba fino prodire do publike koja se tamo zatekla (bilo da se radi o manjim, klupskim koncertima) ili o tom subotnjem na velikoj pozornici Boćarskog doma kojom je Sara totalno zavladala. U prilog toj tezi ide i simpatičan razgovor mladog para pokraj mene – naime, jedna je djevojka, vidno oduševljena Sarinim scenskim nastupom upitala svog priležnika nešto na tragu “Jel’ ti znaš tko je ovo? Ja sam sigurna da sam ju vidjela negdje.” na što će momak, pomalo zatečen: „Ma ne znam, ali pričekaj da dođe do refrena pa ćemo se sjetit…“
Nisam sigurna jesu li se na kraju sjetili, ali uživali svakako jesu. Možda i najupečatljiviji momenti Sarinog subotnjeg nastupa bili su „Hana je već dugo budna“ i posljednja, „Tišina“, obje obogaćene fantastičnim saksofonom Marka Lucijana Hraščaneca i usprkos ovom kratkom polusatnom nastupu, Sara, Dimitrije i Marko pripremili su i izveli sjajan koncert zbog čega mi je teško mi zamisliti bolju uvertiru za nastup „glavnih zvijezda večeri“. Naime, svjesno ovo naglašavam jer je Sara Renar u svega trideset minuta apsolutno pokazala da suvereno vlada i velikim koncertnim prostorima.
Što se tiče dakle Morcheebe, teško je uopće pobrojati sve njihove nastupe u Lijepoj našoj jer nema gdje ih nije bilo – od Varaždina do Dubrovnika, pa i prije samo nekoliko mjeseci na nešto intimnijem, ljetnom nastupu u Malom rimskom kazalištu u Puli. Ta uzajamna ljubav domaće publike i Morcheebe, priznajem, oduvijek mi je bila neobična, pa čak i usprkos njihovoj bogatoj tridesetogodišnjoj karijeri. Međutim, vjerojatno je u tome djelomično i kvaka – riječ je o bendu s toliko općepoznatih hitova da bi njih barem nekoliko mogli zapjevušiti i oni koji su se možda i pukom slučajnošću zatekli na pokojem njihovom nastupu.
Obzirom da je subotnji koncert i najavljivan kao poseban posjet Zagrebu (a ne tek kao jedan od usputnih datuma turneje), bilo je za očekivati kako će setlistu činiti neki „best-of“ presjek – i bi tako već na samom početku kad se Skye Edwards sa svojim prepoznatljivim cilindrom ukazala publici i otvorila koncert sa „The Sea“, vjerojatno najizvođenijom skladbom benda nakon koje su uslijedile „Friction“ i „Otherwise“.
Međutim, taj hitoidni niz nikako se ne bi trebao svrstati u ladicu još jednog predvidljivog nastupa, ponajviše zbog iskrenog zadovoljstva svih prisutnih u dvorani, pa je tako i Ross Godfrey u više trenutaka zahvaljivao na ponovnom pozivu u Hrvatsku (ili kako ju on romantično opisuje – „our beautiful country“). Također, iako se njihovo posljednje studijsko izdanje „Blackest Blue“ i ne ističe kao album prožet hitovima za razliku od prethodnika, ipak za domaću publiku iznova predstavlja možda i ponajbolje trenutke koncerta, osobito sa „The Moon“ naše Irene Žilić, a koja se ovom prilikom i pridružila bendu na pozornici.
Kad je prije nešto više od dvije godine odjeknula vijest kako će Morcheeba obraditi i snimiti cover ove kantautorice, svi su se gotovo jednoglasno složili da je riječ o vjerojatno najvećem priznanju za bilo kojeg domaćeg autora posljednjih nekoliko godina a ta je teza i dalje na mjestu.
Stoga, nakon te sjajne i emotivne zajedničke izvedbe koja je zapečatila Morcheebin deseti posjet Hrvatskoj, nije bilo druge nego da predahnem na svježem zraku tijekom „Rome Wasn’t Built in a Day“ i prepustim mobitelima u zraku da zavladaju dvoranom, do nekog idućeg susreta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
