Morrissey ‘This Is Morrissey’ – zbog čega?

Kako Moz u posljednje vrijeme javno šokira svojim izjavama i nebiranim riječnikom, tako je počeo unositi šok doktrinu i u svoj glazbeni opus (ili je možda to dao nekom drugom u ruke). Ako postoji sfera besmislenih kompilacija, ‘This Is Morrissey’ svakako spada u nju.

  • 7
    Shares
Morrissey ‘This Is Morrissey’

„The Last of the Famous International Playboys“ otvara kompilaciju, a potom slijedi svojevremeni singl promašaj „Ouija Board, Ouija Board“ čime svaki fan koji je davno ubrao „Bona Drag“ zbirku singlova i B-strana dobiva deja vu osjećaj. No taj osjećaj ne jenjava ni kasnije, kad se po izboru pjesama nameće pitanje po čemu bi „This Is Morrissey“ trebao biti bolji od, također davno izdane zbirke pjesama (1995.) „World Of Morrissey“ (primjera radi, tu su: „Whatever Happens, I Love You“, „Jack the Ripper“, „Have-a-Go Merchant“ i “You’re the One for Me, Fatty“ također u live izvedbi).

Je li zadovoljštinu treba tražiti u live obradi Reedove „Satelitte Od Love“ ili u šakom-u-oko Maelovom remiksu pjesme „Suedehead“, ili u „The Harsh Truth of the Camera Eye“, ili pak u „Everyday Is Like Sunday“ koja se jedino može doživjeti kao ironični cerek u lice za kraj ove kompilacije na koju se može gledati kao na neki blentavi pokušaj da se, recimo u usporedbi s filmskim svijetom, Tarantinov „Pulp Fiction“ premontira kronološki?

Ili je sva srž već sadržana u vintage a la Elvis Presley naslovnici na kojoj Moz kao da pokušava suzbiti ironični smijeh, valjda prema svakom Morrisseyheadu koji će naivno posegnuti za ovim izdanjem sklepanim po nasumičnoj metodi s Parlophoneovog kataloga?

Osjećaj je kao da cijeli zahvat dan u ruke nekom pripravniku svježe zaduženom za katalog financijski propalog Parlophonea da zgotovi nešto na brzinu. Ako je poanta u ponavljanju starih kompilacijskih receptura mogle su se reizdati spomenute kompilacije „Bona Drag“ i „World Of Morrissey“. Imalo bi više smisla. A uostalom prošlo je i više od 20, skoro 30 godine od objave istih koje su ujedno bile i prve kompilacije njegovih pjesama općenito.

Uz sve, tu je još i naslov kompilacije „This Is Morrissey“ iz kojeg bi se možda očekivalo daleko više pjesama i jedan minuciozan diggerski sveobuhvatan potez, a ne svega 12 pjesama od kojih više od pola otpada na singlove i B-strane koje su odavno dostupne i nimalo raritetne.

Ocjena: 5/10

(Regal / Parlophone / Warner / Dancing Bear, 2018.)

  • 7
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X