Koprivnički konceptualno-glazbeni kolektiv danas nastupa u Velikoj Gorici u sklopu Humphrey BogART Festival, a u četvrtak 26. studenog sprema se svojim beskrupuloznim showom rasturiti i zagrebački Vintage Industrial Bar. Što je Moskau i koja je njegova misija pokušali smo saznati od jednog od članova istog – Ivana Grobenskog. Što smo tražili, to smo i dobili.
Što je Moskau?
Ivan Grobenski: Moskau je nasilni entitet nezasitnog apetita za porobljavanjem novih članova, nevidljivi monstrum koji svoji podanike tjera na najagresivnije moguće načine umjetničkoga izražavanja od performansa i glazbe pa sve do vizualne umjetnosti, nevidljiva lebdeća perpetualna mašina za mljevenje mesa, kaos, krv, teatar i Stari zavjet.
Zašto ime Moskau?
Ivan Grobenski: Moskau je ime koje objedinjuje raznovrsnost izričaja – latinicom pisano ime ruskoga grada prema njemačkome izgovoru za bend koji pjeva na engleskom.
Je li grupa ekstenzija vaše slam poezije?
Ivan Grobenski: Ne.
Proizlazi li konceptuala iz glazbe, ili je glazba uvjet konceptuali?
Ivan Grobenski: Konceptualnost i glazba u završnom su produktu toliko međusobno protkani da je nemoguće unatrag popratiti čistu genezu bilo glazbe bilo koncepta pa je teško reći što proizlazi iz čega. Glazba ponekad sama nametne određeni koncept – u slučaju EP-a ”Red” pjesma koja otvara album zvukom i atmosferom je podsjetila na tonući brod i time odredila daljnji koncept razvijanja ostatka materijala gdje se tonući brod paralelno uspoređuje s moralnim i tjelesnim propadanjem čovjeka sve do smrti odnosno kraja u ”Oh, Death”. ”Dirty Ground” je nastao obrnutim procesom – sintagma ”dirty ground” u narativu o Esheru ”Dark Path of Esher” nametnula je razvijanje teme o grijehu, pravdi, bogu i Vragu kao istom licu s dvije maske i neutraliziranjem opreke između dobra i zla jer na kraju svi završavamo u istoj prljavoj zemlji. U oba slučaja smo u studio došli bez materijala pa su obje mogućnosti ostale otvorene.
Prvi album „Dirty Ground“ u cijelosti je otpjevan na enlgeskom,no načuo sam da je i hrvatski jezik u igri. Istina?
Ivan Grobenski: Hrvatski se pojavljuje sporadično, a najočitije u pjesmi ”Daughters” gdje naš propovjednik Django čita biblijsku priču o Lotu i njegovim kćerima (Postanak, 19:38).
Na istom je i jedna obrada, riječ je o „Seasons In The Sun“ i vaša verzija je daleko mračnija od one Terryja Jacksa. Zašto „Seasons In The Sun“?
Ivan Grobenski: ”Seasons in the Sun” u svojoj najpoznatijoj inkarnaciji, a to je svakako verzija Terrya Jacksa zvuči kao ne osobito interesantan ili inteligentan pjesmuljak, a popularnost verzije samo ide tezi u prilog, no ispod tog trivijalnog ruha zapravo se nalazi pjesma o razračunavanju sa samim sobom, priznavanju vlastitih grijeha i postupaka i o posljednjem čovjekovom pozdravu od ovozemaljskoga svijeta (Goodbye, Papa, please pray for me/ I was the black sheep oft he family/ too much wine and too much song/ wonder how I got along). Mi smo verziju usporili, pretvorili u valcer i oslobodili njen mračan i odvratan potencijal.
Na koncertima je Biblija jedna od vaših glavnih ‘rekvizita’. Zašto?
Ivan Grobenski: Zato jer obiluje incestom, prevarom, ljubomorom, orgijama, razvratom, dekadencijom, neumjerenošću, nasiljem i općenito svim onim što društvo danas ozbiljno osuđuje.
Jesu li Hrvati dovoljno upoznati s Biblijom?
Ivan Grobenski: Ne. Većina vjernika u Hrvatskoj Bibliju shvaća doslovno, što je pogrešno, a ako ju nužno ne shvaća doslovno onda čita samo one dijelove koji im odgovaraju, a koji se obično tiču kreposnog i svetog života Isusa Krista i njegove nesebične žrtve za čovječanstvo. Međutim, Jahve je bog okrutan i ljubomoran, a to se danas beziznimno zaboravlja. Biblija je Stari zavjet, a to je mnogima previše.
Vjerujete li u Sudnji dan?
Ivan Grobenski: Apsolutno. Sudnji dan nije neka danteovska vizija vječnog inferna gdje ljudi leže u fekalijama, gutaju kamenje, vječno se guše ispod vode, ujedaju ih zmije, gore im tabani, utapa ih se u kotlove lave ili ih se reže na pola. Sudnji je dan proces koji traje već dobrih 50 godina, od početka 2. Svjetskoga rata, a traje još i danas, te je ponovno u punom zamahu. Sudnji je dan ovdje i sad, to je duhovno, moralno i etičko propadanje čovječanstva u cjelini, to je rat, to je glad, to je ova kanibalistička mašinerija koja nas sve proždire.
Također ste poznati po tome što sve u vašim rukama može postati instrument, od čekića do bicikla. Tko je ‘kriv’ za takvo srastanje? Blixa, Waits ili Zoff?
Ivan Grobenski: Kriv je entitet Moskau.
U četvtak 26. studenog nastupate na Dozvoljenom četvtku u Vintage Industrial Baru, što ćete si sve dozvoliti?
Ivan Grobenski: Sve ono na što nas Moskau natjera.
Saznajte više: Moskau ‘Dirty Ground’ – Vrag, čovjek i ponor
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
