Mrzlozimski ugođaj siječanjskog Zagreba s dvije su izvedbe u Areni Zagreb osnažili cirkusanti na klizaljkama, odnosno klizači cirkusantskih stremljenja Moskovskog cirkusa na ledu, prvi put gostujući u hrvatskoj metropoli.
Iako su sve točke izvodili na ledom obloženoj pozornici, opći je dojam mnogo više naginjao proljetno-ljetnom vedrom šarenilu, negoli studeno mističnoj bjelini. Dakako. Umjetnici-sportaši-zabavljači trupe djelatne više od pola stoljeća vođeni su u prvom redu idejom da publici ponude razbibrižnu zabavu koja će opustiti, nasmijati i zadiviti. Zagrijati iznutra.
Posve samorazumljivo, klizačka vještina izvođača je neupitna. Na klizaljkama su, štono riječ, k’o doma, a dobar dio točaka i jest oslonjen ponajprije na to majstorstvo, umješnost elegantnog klizanja u raznim, nerijetko sinhroniziranim suvremeno-tradicionalnim koreografijama većih i manjih skupina sjajno uvježbanih sličuhačica i sličuhača, u ritmovima glazbe širokog dijapazona, od klasike, preko pop(-rock) zimzelena do tehnoidnog čekićanja.
Cirkusirajuća nadogradnja donosi klasični repertoar kao što su žongliranje čunjevima, akrobacije na ringu i njemačkom kotaču, točka s hula hopom, preskakanje užeta, biciklističke vratolomije na sklizavici, ples godišnjih doba na klizaljkama-štulama i ino, a te su, nazovimo ih ozbiljne, točke u dobro odmjerenim razmacima presijecane lakrdijaškim upadicama dvojice klaunova-klizača, debelog i mršavog, koji su se pojavljivali u raznim ulogama i inkarnacijama te, naročito zabavno, u svojim nastupima povremeno tražili i izravan angažman publike. Jednostavna igra bacanja šešira koje je mršavi klaun lovio glavom doimala se osobito uspjelom. Neki, da kažemo, osnovnoškolski štosovi, vječno pale. Ne bez razloga. Pa i velikan (sedme) umjetnosti i doživotni ljubitelj cirkusarija Federico Fellini, u malo je kojem filmu propustio ubaciti vrtićki štos „prđenja ustima“ koji ga je, očito, neumorno nasmijavao.
Premda u njemu nije bilo lavova ni kljovastih sibirskih tigrova na klizaljkama, kao što su poželjele dvije djevojčice i prosjedobradi tata u redu iza, dvosatni nastup moskovske trupe prepolovljen dvadesetominutnom stankom, u cjelini bje šarena i šljokičasta, bodra i čila, zgodna, gdjekad i spektakularna, umjereno kičasta pučka zabava visoke produkcije, baš kao što se od suvremenog i uspješnog cirkusa na ledu može i očekivati.
(Arena Zagreb, Zagreb, 25. siječnja 2017.)