Nema bolje stvari nego kad vam se za neki dobar osjećaj trenutka zalijepi glazba. Kad ga oslika, produbi i postane soundtrack tog momenta koji ponovno oživi s naknadnim slušanjem.
Glazbeni recenzenti naravno nimalo nisu imuni na takve situacije, bar ovaj koji ovo piše. Ali nije li i poanta glazbe, njeno duboko proživljavanje?
Kratki opis situacije autora ovih redaka glasi: Vožnja magistralom po jugu, sunce, +33, svi prozori spušteni, muzika na najjače, more, valovi i zrikavci koji su glasniji od muzike. A album koji se neumorno vrtio na repeatu bio je Mudcrutch „2“ – novi album ponovo oživljenog benda iz mladosti Toma Pettyja.
Dok su Tom i Benmont Tench pjevali o ljepoti svijeta, nomadskom životu u kamp-kućici, evocirajući slušanje Lynyrd Skynyrda u mladosti, o letenju u snovima, o drugoj strani planine, spašavanju čiste vode i nadi, praćeni nepogrešivim pitkim ‘ravnjakom’ bubnjara Randalla Marsha, bio sam izložen vizualnoj ljepoti dok je blagi zapadnjak kovrčao Jadran i stvarao ugođaj u kojem putovanje takvom ljepotom čini smisao života. Osjećaj kad si u skladu priključen i na glazbu i na vanjski svijet, a da ti ne trebaju nikakve droge za to.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jezqNxQ8mb0[/youtube]
Spušteni prozori iako su proizvodili huk vjetra ipak su neuporedivo bolji ambijent za paklene vrućine od upaljenog klima uređaja koji vas izolira od svega izvanjskog dok putujete u svojoj ‘sterilnoj kapsuli’. Pa još kad se dolazak u splitsku prometnu gužvu poklopi s pjesmom „Welcome To Hell“, probudi se osjećaj srastanja s albumom na način kako se to događalo u mladosti, kad nekim albumima date prednost pred drugima i htjeli-ne htjeli dozvolite im da vam označe cijele periode života koji počinjete osjećati punim plućima.
Mucrtutch na drugom albumu se drže formule koja je obilježila stvaralaštvo Toma Pettyja; filigransko nizanje životnih pričica i isječaka punih jednostavnih mudrosti uz sveameričku glazbenu podlogu u kojoj se izmjenjuju poletni boogie woogie brojevi s akustičnim baladama prožetim toplim lijenim durskim gitarskim country zvukom. Bio je to takav katalizator za vožnju magistralom, koji je budio želju da se stizanje na određenu destinaciju prolongira što duže.
Ocjena: 10/10
(Reprise / Dancing Bear, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
