Sinoć, 14. ožujka, projekcijama dvaju zanimljivih društveno angažiranih filmova, u pogon je puštena nova zagrebačka kino-dvorana.
Riječ je o dosadašnjem prostoru gornjeg predvorja kina Europa preuređenom u odaju koja više nalikuje kakvom druželjubivom, ugodnom, dražesnom, ležerno nepretenciozno otmjenom salonu s višedesetljetnom patinom, namijenjenom opuštenom čavrljanju i druženju, negoli kino dvorani. Posebna pogodnost je da uoči projekcije u dvorani možete naručiti piće od konobara, a u cijenu ulaznice (25 kn) uključene su i male kokice. (Mada bi se u privlačan štih nemodernosti bolje uklapale koštice i kikiriki zanimacija.) U svakom slučaju, dvorana nazvana Müller, u kojoj je tridesetak mjesta (fotelja), nudi zanimljivo kino-iskustvo kakvo u nas već dugo nismo imali prigodu doživjeti. Müller, međutim, neće biti isključivo kino, nego i višenamjenski prostor u kojem će se, kao i u dosadašnjem predvorju, održavati izložbe, promocije knjiga, predavanja i slična događanja.
Program Müllera sinoć je započeo prikazivanjem saudijsko arabijsko-ujedinjeno arapsko emiratsko-njemačkog igranog filma “Vadžda” (Wadjda, 2012.) Haifaae Al Mansouri – inače prvog dugometražnog igranog filma snimljenog u Saudijskoj Arabiji, što ga je, k tome, režirala žena, a povrh svega je još i društveno kritičan (!) – i američkog dokumentarca o kineskom konceptualnom umjetniku i aktivistu iz naslova “Ai Weiwei: Never Sorry” (2012.) Alison Klayman. Oba filma, koja svakako vrijedi pogledati, bit će na repertoaru još neko vrijeme. Najesen, vele, u Mülleru planiraju uvesti i programe nijemih filmova uz živu klavirski pratnju.
Odakle ime Müller? Dvorana je nazvana u čast obitelji Müller, osobito Adolfa Müllera koji je 1920-ih inicirao i financirao izgradnju novog kina na mjestu dotadašnjeg kina Ćirilometodskih zidara, u današnjoj Varšavskoj 3. Kino Balkan (poslije preimenovano u Balkan Palace, Europa, Europa Palace pa Balkan i onda, na početku 1990-ih opet u sadašnje Europa) svečano je otvoreno 8. travnja 1925. projekcijom filma “Nibelunzi” Fritza Langa te domaćeg filma “Dalmacija, zemlja sunca”.
Na jučerašnjem predstavljanju dvorane medijima i javnosti – kojem su nazočili i članovi obitelji Müller – direktor Zagreb Film Festivala i kina Europa Boris T. Matić te izvršni direktor i voditelj Hrvoje Laurenta podsjetili su na uspješnu akciju “Daj mi kino!” hrvatskih filmaša i njihovih simpatizera iz 2006. koja je rezultirala time da je, u razdoblju pošasti zagrebačkih i hrvatskih kino dvorana staroga kova, Grad Zagreb otkupio ugaslo kino Europa od stranih investitora i spasio ga od prenamjene u kazalište ili dućan (“shopping centar”) te ga 2008. dao na upravljanje Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival da bi ga godinu dana poslije, na Javnom natječaju, istoj organizaciji i tvrtci Propeler Film dao u najam i na upravljanje na deset godina. Prva projekcija u oživljenom kinu Europa održana je 25. siječnja 2008.
Matić i Laurenta osvrnuli su se na proteklih pet godina otkako su preuzeli vođenje kina te, između ostaloga, nabrojali nemali broj regularnom posjetitelju slabo vidljivih ili nevidljivih zahvata koje su u tom razdoblju obavili kako bi osposobili zdanje posve dotrajale infrastrukture: renovirane su sanitarne prostorije, djelomično je popravljena kanalizacija, uređeni su podovi i zidovi, popravljeni su i obnovljeni sustavi za grijanje, za ventilaciju i klimatizaciju dvorane, gotovo sve električne i telekomunikacijske instalacije, zamijenjeno je kino platno i središnji razglasni sustav te sustav audio pojačala, restaurirana je 35 mm projekcijska oprema, kupljena je gotovo sva suvremena projekcijska i audio oprema, a uređeni su i projekcijska kabina te moderni studio za montažu filmova.