Regius festival jučer je na Jadriji proživio najkritičniju večer u svojoj povijesti. Nevera, međutim, nije uspjela pokvariti doživljaj, sve se sretno završilo negdje oko pet ujutro.
Nema puno stresnijih poslova od koncertnog promotora. Pogotovo kada sat, dva prije početka festivala grmi i sijeva iznad pozornice, tmurni oblaci se gomilaju, a vjetar pojačava. Drugi dan četvrtog Regiusa na Jadriji kod Šibenika odvijao se baš u takvim nemilim okolnostima. Prkoseći još jednoj u nizu ovoljetnih ciklona, nekoliko stotina ljudi nije htjelo propustiti večer koja je po imenima puno obećavala.
Straight Mickey and the Boyz, brzorastuća distorzirana atrakcija iz Beograda, otvorili su sinoćnji Regius. Nasljednici klasične beogradske škole gitarističkog rocka, Straight Mickey uzeli su od Partibrejskersa ono najbolje, razlomili to noise upadicama i u jednom dahu odvozili sat vremena furioznog nastupa. Publika u tom trenu još nije bila brojna, no činjenica da su neki na Jadriju došli samo zbog njih, potvrđuje jednu od najvećih vrlina Regiusa – festival se iz godine u godinu trudi živjeti u aktualnom trenutku i nuditi bendove koji se upravo događaju. Odbijanje igranja na sigurno obećava trnovit put, no preživi li, Regius bi jednog dana morao naplatiti sav svoj uloženi entuzijazam.
Kao što su ga, uostalom, naplatili i Motus. Kultni zagrebački punk bend, predvođen Hogarom u kojega je u devedesetima bila zaljubljena svaka zagrebačka pankerica koja je držala do sebe, naišao je na Jadriji na hrpu vjernih fanova. Ništa čudno, jer danas i najzabačeniji zaseoci imaju barem jednog žitelja koji će čuvenu „Holandiju“ otpjevati naizust. Predvodnici drugog vala zagrebačkog punka, koji se oslanjao na zvučnu sirovost i poetsku naivnost Exploiteda, G.B.H.-a i Misfitsa, na Regiusu su imali vokalnu podršku stotinjak sljedbenika. Motus nikad nije uspio izaći iz undergrounda, tamo im je i mjesto, tamo su legende.
Kiša je bila neminovna. I Kiša metaka i ona prava. Oko ponoć je izgledalo da se Regiusu smiješi fijasko, no čuda se događaju. Nitko ,naime, od kiše pobjegao nije. Štoviše, kad se mix-pult ponovno upalio, a pozornica spasila od udara vjetra, pred binom je stajalo više ljudi nego pola sata ranije. Kiša metaka, koji su svojim jedinim albumom nadmašili sve što su njihova iskusnija hip-hop braća Dječaci dosad uspjela napraviti, drugi su put ove godine u Šibeniku naišli na dobro raspoložene fanove. Sigurni u svojim rimama, s ponekim snishodljivim refrenom i nepotrebnim populističkim trikovima, Kiša je svoj sinoćnji vrhunac doživjela na „Drei Millionen“.
Letu štuke nisu nastupali u prirodnim uvjetima; izaći na pozornicu u dva ujutro vjerojatno nije bilo lako ni Davidu Moralesu jučer u obližnjoj Prosici, a pogotovo Dinu Šaranu, prekaljenom glazbeniku koji umor nije mogao skriti. Od epohalnog prvog albuma Štuka prošlo je već deset godina, no magija i dalje traje. Kad pokisla i promrzla ekipa uglas do četiri sata ujutro pjeva svaki refren, znači da stvar još uvijek funkcionira. Šaran i drugovi pošteno su odradili svoj set, ne propuštivši se dotaknuti „Minimalizma“, „Mjesta za dvoje“ ili „Kao na zapad“, općih mjesta svoje karijere, koja je neočekivano buknula tridesetak godina nakon osnivanja grupe u Sarajevu.
Četvrti Regius mogao je i trebao u dva dana privući puno više ljudi. Glazbena ponuda uglavnom je bila vrhunska, vrijeme promjenljivo, cijena piva povoljna. Svi su uvjeti za jedan uspješan alternativni festival bili ispunjeni…
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr