Đubrivo: ‘Kultni izvođač’ je ljepši naziv za luzera

Toni Aničić Koja – prvi među jednakima u splitskom bendu Đubrivo, jednom od najpopularnijih underground domaćih bendova (koji i dalje djeluju u okviru undergorund scene) je u intervjuu za RDD iznio svoju stranu istine o većini toga na sceni i naravno, bez zadrške.

Đubrivo

Đubrivo, slika i prilika benda koji odgovara pridjevu kultni. Odakle kult jebat ga? Kako se postaje kultom u Rvackoj?

Toni Aničić Koja: Kultom u Hrvatskoj se postaje tako da si tvrdoglav i uporan kao magarac u nečemu šta je niti medijski eksponirano, niti financijski isplativo. Nekad u šali kažem da je “kultni izvođač” zapravo ljepši naziv za luzera, ali onu vrstu luzera koju ljudi ipak vole i poštuju, čak i više od mnogih “uspješnih”.

Vaša je metalna punk priča preživljavala razne scile haribde sodome gomore tuzemne scene. Od “Zašto sarma leti” i vlastitih demo izdanja, usmenim se predajama prije interneta pričalo o nekim duhovitim Splitjama koji podjebavaju i ironiziraju kroz glazbu. Je li danas išta drugačije?

Toni Aničić Koja: Pa, drugačije je to šta “duhovite Spliće” više nikom nisu iznenađenje ni šok. Sad, i da napravimo najnenormalniju stvar, svak’ će reć’: “to je Đubrivo, od njih se to i očekuje”. Prije je bilo neusporedivo lakše šokirati ljude, pjevanje o temama o kojima smo mi pjevali nije bila baš česta pojava. Danas su svi “duhoviti i provokativni” i vrlo je lako upasti u klišej, čak i najboljima (a to smo, naravno, mi).

Toni Aničić Koja (Foto: 1st Delta Summer Street Session/Facebook/Đubrivo)

Dvadeset godina za vama, sila demo materijala, jedan jedini zasad “službeni” album, gomila koncerata, nešto desetaka iljada lajkova po društvenim mrežama, tko je zapalio Đubrivo uopće i zašto Đubrivo a ne Govno, odakle nomen omen i tako pokoju o korijenima iz splitskog geta tamo poratnih godina?

Toni Aničić Koja: Đubrivo je prvobitno zamišljeno isključivo kao jedan od načina za ubijanje mladenačke dosade. Imali smo puno slobodnog vremena, a i ideja, pa se logično nametalo bavljenje nečim kreativnim. Koliko god otrcano zvučalo, ni u najluđim primislima nismo imali sviranje nekakvih koncerata pred puno ljudi ili izdavanje nekakvog albuma. Htjeli smo bit kvartovski zabavljači, ali nam je dolazak Darka Grubišića ’96. poremetio planove. Ime “Đubrivo” nam je od samog starta zvučalo odvratno, a tako je i danas, ali, kažem ti, nitko od nas nije pomišljao niti na izlazak iz kvarta, a kamoli sviranje pred par tisuća ljudi. Da smo znali da ćemo ovoliko potrajati, vjerojatno bismo odabrali neko drugo ime.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-99_E5Kn_as[/youtube]

Jeza zatečene diskografske situacije čini da i bend s Vašim backgroundom pri potrazi za izdavačem novog albuma mora bit rookie i smatran statusom novaka. Nisi se libio poriječkati se s imenim i prezima izdavača. I neka. Rijetko je na domaćoj sceni da se priča otvoreno bilo u plus ili minus kontekstu. Mahom se šuti i šupira…

Toni Aničić Koja: Hrvatsku diskografiju sačinjavaju uglavnom diletanti, uhljebi i neznalice koji s glazbom imaju veze koliko i ja s atomskom fizikom. Izdat album danas može doslovno svak’ ‘ko plati par tisuća eura ili pristane na njihove nebulozne uvjete. Kvalitet, pa čak i komercijalnost nisu nikakve prednosti ni garancija da će ti album netko izdati. Na reketarenja ne pristajemo, kao ni na sumnjive ugovore kojima ti gule kožu čak i 20 godina nakon izdavanja. Razgovarao sam s većinom diskografskih kuća u nas i jednostavno sam zgrožen ponuđenim uvjetima. Ko se želi ponižavati, nek’ izvoli, mi nećemo. Za izdavanje prvog albuma nam je trebalo 13 godina, a razlog tome je taj šta ni tad nismo pristajali da nas se pravi budalama. Ovaj put sve radimo sami, a tako će i ostati sve dok hrvatskom diskografijom bude vladala današnja garnitura. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X