Nakon stranih albuma godine na red su došla i domaća tj. regionalna izdanja. Listu najboljih slagao je isti tim kao i stranu listu odnosno: Jelena Svilar, Đino Kolega, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
15. Dok Analog X ‘Autocenzurirano vol.1′
Kultni šibenski bend konačno je objavio prvi pravi album. Nakon točno dvadeset i tri godine kontinuiranog djelovanja. Najbolji od svih neuspješnih dalmatinskih bendova. Tako Kristijan Goja, alfa i omega Dok Analog X-a, voli predstavljati svoju grupu. Kristija Goja i njegov bend bili bi estradni dragulji, da im je do estrade ikad bilo stalo. Izabrani teži put uključuje skladanje lakih nota s nedokučivim bizarnim odmakom prema undergroundu. Ne prevelikim, ali dovoljnim da Doka shvatite kao subverzivca s istančanim osjećajem za pritajeni sarkazam. Estrada s nedefiniranim poremećajem. Buntovnik s milijun razloga.
14. The Press ‘Meet The Press’
Zagrebački alternativni art rock bend The Press, sastavljen od članova kultnih Jennifer’s Band i Ejesus & Munchkin, izdali su u veljači prvijenac “Meet The Press” koji se sastoji od osam introspektivnih, pomalo naturalističkih minijatura na engleskom, uglavnom posvećenih teškim ljubavnim odnosima. Ovaj zimski, melankolično-nadrkani album nepogrešivo se sviđa štovateljima velvetovske poetike i strši kao zanimljiv odmak od domaće sanjarske indie scene.
Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.„The Second Arrival“ općenito naginje ka komercijalnijem plesno-zvučnom ozračju u odnosu na prvijenac, no to ga nimalo ne čini lošijim, jer i dalje posjeduje dosta elemenata iznenađenja. Kao što je i topla preporuka Chui doživjeti uživo.
12. Kid Rađa ‘Sve šta đaku treba’
Kid Rađa napustio je Dječake još početkom 2007. godine, ali to nije spriječilo Zondu da mu pomogne oko ovog albuma. Prati ga i nadimak ‘Ambasador dima’ i silno je zaljubljen u biljku Marijanu kojoj posvećuje svoje stihove. Njegova pomaknuta priča dobra je i za pomicanje fokusa slušatelja, posebice onih koji misle da Split repa samo u ritmu TBF-a i Dječaka. Zna Kid Rađa i više od onoga što đacima treba.
Prethodno se predstaviviši kao djevojka koja samostalno, uz akustičnu gitaru ( povremeno i bez nje, pjevajući u pratnji dvojice akustičnih gitarista), sigurno i privlačno izvodi vlastite pjesme koje, posve primjereno, donose zapažanja mlade osobe o sebi i svojoj okolini, Renar je album prvijenac odlučila snimiti uz pravi rock bend. Time je uzburkala i mišljenja među novinarima ovog portala o opravdanosti takve koncepcije. No demokracija (i među novinarima) čini čuda. Obzirom da su “Djeca” na ovoj listi, sigurno je da nisu ostala nezamjećena. Dalje>>