Nakon stranih albuma godine na red su došla i domaća tj. regionalna izdanja. Listu najboljih slagao je isti tim kao i stranu listu odnosno: Jelena Svilar, Đino Kolega, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
10. Dubioza kolektiv ‘Apsurdistan’
Postavljena tradicija Dubioze kolektiv objave albuma svake dvije godine na ‘balkanskom’, odnosno engleskom jeziku obično bi sugerirala hiperprodukciju s naglaskom na očekivanom kvalitativnom opadanju, no bendu fokusiranom na nastupe uživo i postavljenom u centar balkanskog cirkusa, ovo je pravi recept za dobar bosanski lonac. Posljednje skuhani lonac izmiješanih sastojaka u kombinaciju naslovljenu ‘Apsurdistan’ sve je osim – apsurda.
9. Žen ‘i onda je sve počelo’
Cure iz bivše Ž/buke naučile su svirati, preimenovale se u Žen i objavile prvi gay feministički indie-rock album kojim su pokazale da se svojevrsna društvena kritika ne mora nužno obavljati kroz angažirane tekstove u kojima se hračka truli sistem, nego može i kroz introspektivnu i asocijativnu poeziju umotanu u elektronske eksperimente, psihodeliju i gitarski noise.
Bez obzira što je ovo Avdićev najlabaviji i najmanje kompaktan album do sada, njega se voli i dalje ako ga se voljelo i ranije. Jer i dalje on ostaje ratnik koji se bori protiv tamnih sila naše primitivne prirode.
Treći album zagrebačkog subreggae kolektiva trebao bi biti neizostavni dio svačije prtljage.Društveni angažman je snažan, ali suptilan, reklo bi se; gotovo neprimjetan. Antenat ne nudi kritičku dozu paranoje općepoznatog, već traži nove horizonte. “Izlet” je spontano, maštovito, izlječujuće i nenametljivo glazbeno putovanje.
6. Overflow ‘Overflow & Miškina’
“Overflow & Miškina” spada u one rijetke primjere na našoj sceni u kojima bend sebi zadaje izrazito tešku zadaću uglazbljivanja stihova priznatih i povijesnih imena naše lirike, u ovom slučaju Mihovila Pavleka Miškine. Možda se na prvu to i ne doima tako teško, ali teže zadaće nema, posebice kad je u takvim situacijama prisutan vremenski jaz. U Miškinino vrijeme nije ni postojao pojam pop kulture, a Overflow je punk rock bend koji nije ni za milimetar odstupio od svog godinama građenog zvuka. Po pitanu cjelokupne slike svakako je riječ o albumu koji unosi dosta svježine u svom žanrovskom okviru upravo zbog izmijenjenog rakursa. Osjeti se da je stvar napravljena iz srca i razumijevanja. Vjerojatno bi i Miškini to bilo najvažnije. Dalje>>