Ravno do dna još jednom donosi listu dvadeset najboljih domaćih i regionalnih izdanja godine, a kao i prethodne dvoje godine, izvođača koji u našem izboru osvoji titulu domaćeg i regionalnog albuma godine nagrađujemo novčanim iznosom od 500 EUR.
U izradi skupne liste portala učestvovali su Ivan Laić, Vedran Harča, Nina Vrdoljak, Ilko Čulić, Tomislav Sporiš, Marko Podrug, Zoran Stajčić te gostujući novinar Denis Murković, urednik i voditelj na Radio Nacionalu.
Sustav bodovanja temelji se na zbrajanju bodova s pojedinačnih lista, ali su uzimani u obzir i bodovi broja onih koji su glasali. Konkretno, ako ih je glasalo pet za nekog izvođača to je donosilo 5 bodova, ako ih je glasalo dvoje to je donosilo 2 boda. Na pojedinačnim listama prvo mjesto je donosilo 20 bodova, svako sljedeće mjesto se umanjivalo za jedan bod, time je 20. mjesto donosilo 1 bod. Taj način donio je zajedničku godišnju listu koju predstavljamo od posljednjeg 20. mjesta i završavamo s albumom 2024. godine.
Desetljeće staro oduševljenje koje je pratilo prvi album bjelovarskog benda Them Moose Rush može se samo nadograditi saznanjem da se taj isti bend, osim što je u međuvremenu postao koncertna zvijer, igra formatima i strukturama pjesama na razini o kojoj mnoga daleko razvikanija imena mogu samo sanjati.
Iz glavnog grada Vojvodine, zavijenog u crno zbog tragedije koja je odnijela brojne ljudske živote uslijed urušavanja kolodvorske nadstrešnice, već tjednima dolaze isto tako tragične vijesti. Potpuno je razumljivo da je u takvim okolnostima glazba i umjetnost općenito nešto što nije u fokusu, ali opet i tu ima lijepih vijesti. U pitanju je debitantski album grupe Short Reports nazvan ‘Vožnja’ kao izuzetno dobro predstavljeno prvo poglavlje obećavajuće karijere.
- Slick Stings ‘Loves and Curse’
Slick Stings je nova kombinacija dobrih prijatelja koji, što zajedno, što odvojeno, sviraju po raznim sastavima lokalne garažne rock scene. Čine ga frontmen i glavni autor Tomislav Žalac od ranije nam poznat po svom angažmanu u Erotic Biljan & His Heretics i njegov kolega basist iz benda Mislav Kurspahić kojima se pridružuju bubnjar Tomislav Peretić iz ugaslih Shoot Me Wendy te gitarist Matko Botić iz riječkih My Buddy Moose koji prate i Chrisa Eckmana i Dalivora Pavičića u njihovom projektu The Strange. Takva kombinacija teško može pogriješiti, čemu svjedoči i njihov prvijenac ‘Loves and Curse’ koji je našao mjesto među naših dvadeset omiljenih albuma godine.
Škofja Loka je bend koji ima dušu. I upravo mu ta duša pomaže da već s prvim albumom pošalje dovoljno jasan impuls da to nije pop sastav koji se okupio kako bi odavao počast glazbenim stilovima, već da bi ih sve iskoristio i ispričao svoju priču.
- Miriiam ‘Alright’
Zagrebačka kantautorica Miriiam prije tri godine objavila je album prvijenac “Call Me Up” u izdanju prijateljskih diskografskih kuća Basic & Rough i Mudri Brk. Album je odmah naišao na hvalospjeve kritike, pa je tako uvršten među najbolje albume 2021. godine po ocjenama nekih glazbenih kritičara. U studenom se oglasila I njegovim nasljednikom “Alright” za koji kaže da “se bavi emocionalnom dihotomijom između tjeskobne tuge i ugodne razdraganosti, između kojih je najbolje naći se na sredini, na alright, prihvatiti da uglavnom ipak nismo ni pretjerano ushićeni ni pretjerano potišteni i da je taj deal zapravo dobar.”
- Tidal Pull ‘Kad imamo mirne glave’
Tidal Pull, osnivači, suci, porotnici i krvnici big indie žanra, a po novome osnivači post (big) indie žanra prije nešto više od godinu dana objavili su album prvijenac „Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini”, a već ove godine nastavili su svoju priču pločom “Kad imamo mirne glave” za koji kažu da je ” neki način anti-songwriterski album, gdje su melodije i klasična struktura manje bitne”.
“Gordan” nije album koji se lako sluša, ali je svakako album koji se dugo pamti. Njegova britka nelagoda uvlači se u vene i hladna i mračna tamo se zadržava još dugo nakon slušanja. Kao takav, album me u više navrata podsjetio na domaći underground hit mračnoga folka, sjajni “Ode dite” Adama Semijalca čiju naslovnicu također krasi jedna baba, a koji svojim tmastim tonom i sumornim temama na sličan način slušatelja ostavlja u šoku pred onime čemu je svjedočio.
albuma „Otopljeni disko“ isprva se doima čudovišnom i pomaknutom, no Ki Klop odlično balansira u prijemčivosti tema koje otvara i sa završetkom svake pjesme vas golica da ostanete zajedno i u novom poglavlju s kojim kao da svaki put nude neku svoju uspješnu redefiniciju riječi „cool“. Možda baš zato jer kao da su se njegovi članovi trudili biti uncool. Uspješno otapaju disco i sumnje da se s takvim stavom može isporučiti odličan ljetni album koji u srži to možda i nije jer ima adute da potraje i duže.
Mladi zumbuli, odnosno Janko Lukačević (vokal i bas), Petar Koružnjak (bubanj) i Marko Prentović (gitara), okupili su se 2022. i sviraju presjek najboljeg od ex-yu punka uključujući Kud Idijote, Gobline, Tuninu Mikrofoniju, Diverzante, onaj dio diskografije Hladnog piva koji sada izvode Savršeni marginalci, Atheist Rap, ali i njihove novovjeke učenike poput Mašinka.
Peti studijski album najveće slovenske indie rock senzacije Koala Voice, unatoč svom naslovu koji upućuje na rastanak, može poslužiti upravo kao više nego solidan poligon za upoznavanje s ovim bendom.
Koprivnički dvojac Šiza prije tri godine je grunuo na sceni brutalnim, naizgled minimalističkim, a u stvari detaljno razrađenim spojem aktualnih rock strujanja i ogranka ex-yu alter tradicije čije su perjanice Disciplina kičme, Obojeni program pa čak i Brujači. Prvi ispit, opravdati sve to uživo, položili su bez problema, no sljedeće, možda i veće pitanje bilo je čime i na koji će način proširiti svoj zvuk na drugom albumu, ponajprije jer su Bruno Antolić i Marko Kuhar ostavljali dojam glazbenika kojima bilo kakva vožnja na autopilotu nije opcija. Tako je i bilo budući da “Zebra” zvuči drugačije od “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”, ali i dovoljno slično da ne odu predaleko od formule koja se pokazala dobitnom.
Neki bendovi nisu bendovi. Neki bendovi su, poput Klotljudi, (auto)destruktivna sila prirode. Kad bismo regionalnu scenu zamislili kao neki kaubojski film, oni bi u njemu vjerojatno bili prikazani kao razbojnička banda koja terorizira svaki grad u koji ujaše. Predvođeni divljim pjesnikom kojeg smo dosad znali kao Kimija, a koji je sad, eto, promijenio ime u Ilija Uzelac, a čiji manirizam i vibru nismo još imali priliku vidjeti otkad je Goran Bare bio mlad i drogiran izvan granica pristojnosti, na pozornicama i izvan njih ovi mlađahni Srbi šire kaos do razine u kojoj publika može biti i zabrinuta ne samo za opstojnost ovog projekta, već i za dobrobit i zdravlje tih neobičnih Klot-ljudi.
Tvrdi i poprilično sirovi post-punk još uvijek je osnovno opredjeljenje postjugoslavenskog trija Lelee, ali se psihodelično šarenilo koje je prvi put primijećeno u „Nestaješ“ razlilo skoro po cijelom albumu i znatno obogatilo zvučnu sliku. Lelee su danas moćan indie rock trio, a najbolji dokazi za to su „Životinje“, „Naprej“ i „Nestaješ“, makar ni u preostalih pet novih pjesama nema nikakvih posrtanja ili propadanja.
Tražite li izvrsnost u ovogodišnjoj srpskoj produkciji, pronaći ćete je na Bandcampu i YouTubeu u obliku albuma „Smrti, ljubav, smrt“. Neće Consecration nikad ući ni u naše, ni u arene u Srbiji, iako bi po soničnoj moći koju daje bilo divno da je tamo, a bio bi da nam je kultura uistinu važna.
Taman kad su se do proljeća izredale dodjela glazbenih nagrada u sezoni dodjele glazbenih nagrada, nakon što smo se opet uvjerili da se u tom hrvatskom mikrokozmosu više-manje slavi uljuljkano ziheraštvo i nepromijenjeno stanje samozadovoljstva kontra svega što se glazbeno događa, gledano prema zapadu kao i prema istoku, kao od sjevera prema jugu, iskočio je sa svojim novim albumom ‘Kink’ Ivan Grobenski, kao nekakav ‘mučki provokator’ koji kao od šale po treći uzastopni put pokazuje i dokazuje na koji se način u današnje vrijeme glazbu treba promišljati i stvarati, kao i čačkati smjerove njene globalne konkurentnosti.
Po onoj popularnoj, ali ne baš točnoj, znanstvenoj teoriji da se naše tijelo u potpunosti regenerira novim stanicama svakih sedam godina, drži se da smo u tom ciklusu ‘potpuno novi ljudi’ spram onog što smo bili sedam godina prije (zanemarimo li starenje koje se ne može zanemariti). Naime, sedam godina je razlika između albuma „Sunčani ljudi“ i novog dugosvirajućeg uratka „Ciklus“ sveženskog trija ŽEN kojim su iznjedrile nove sebe, a opet ostale kao zgrade u krajoliku domaćeg nezavisnog zvuka – visoke, postojane i uočljive.
Ženska supergrupa Dunije koju čine Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić (sa Silvijem Bočićem na instrumentalnim zadaćama) kao svoj prvijenac objavila je kolekciju uglavnom rijetkih pjesama sa sjevera Hrvatske koje sve govore o tragičnim ženskim sudbinama i na često jezovit način progovaraju o nažalost vječnim temama obiteljskoga nasilja, nevjere i femicida.
IDEM na „CIAO“ nije izgubio ni trunku svoje iskrenosti, topline i dječačke zaigranosti – svih onih karakteristika zbog kojih ga je publika od samih početaka i toliko zavoljela. Stoga, ako planjski „Poyy“ promatramo kao zabilježenu esenciju „najboljeg ljeta ikad“ koje se teško može ponoviti, „CIAO“ otvara novo poglavlje jutro poslije u kojem se po tko zna koji put pitamo je li došlo vrijeme da se uozbiljimo.
Sasvim je legitimno još jednom zaključiti da je Chui opet došao, ako već ne do vrhunca svoje igre, onda njemu sasvim nadomak, jer kako se njihova glazba razvija tako je i taj vrhunac sve viši i viši. No, možda su mu na svom novom albumu ‘Do zvijezda’ i bliže nego ikada prije.
U kontekstu ovogodišnje liste najboljih domaćih i regionalnih izdanja na portalu Ravno do dna, pobjedu Nemečeka sa svojim drugim izdanjem u sklopu planirane trilogije “Prokletije” moglo bi se proglasiti činom koronacije. Album je našao mjesto na svih osam priloženih pojedinačnih lista, a na njih čak pet zauzeo je čelnu poziciju, dok se i na svim ostalima našao među prvih pet izdvojenih izdanja. Nakon što su ove godine s pjesmom “Mirila” postali prvi hrvatski osvajači Nagrade Milan Mladenović, sada odnose i titulu najboljeg albuma 2024. po izboru naše redakcije.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
