Nakon domaće i regionalne liste albuma, na red su došla inozemna izdanja. Osam različitih ukusa, osam različitih fokusa, no najznačajniji albumi 2016. kao da su se znali unaprijed. Zadatku kreiranja zajedničke bodovne liste pristupili su Jelena Svilar, Ivan Laić, Vedran Harča, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj, Đino Kolega, Marko Podrug i Zoran Stajčić. Konačni rezultat 20 najboljih po našem izboru slijedi u retcima ispod.
15. Blood Orange “Fretown Sound”
Kakav je osjećaj u današnje vrijeme biti tamnoput na “naprednom” Zapadu, gdje nikad ne znaš kad će te policija zamijeniti za glinenog goluba? Kakav je osjećaj biti “krive rase” u rastućem rasističkom ozračju brexitovski nastrojene Britanije? Kakav je osjećaj u svemu tome biti osjećaja pun glazbenik svjestan svojih korijena, bar kad je glazba u pitanju? odgovore na to nudi Dev Hynes tj. Blood Orange na svom trećem studijskom albumu na kojem će vas kao svilom maziti ugodnim zvukovljem i tu i tamo bocnuti bjelačku savjest, sasvim dovoljno da se nalijepi “Parental advisory” naljepnica, ali i osjetiti što je to kvalitetan inteligentni pop, kakvog baš i nema na televizijama.
14. Car Seat Headrest “Teens of Denial”
Nije ovaj uradak na listi jer je zbog Rica Ocaseka iz grupe The Cars cijela početna tiraža albuma morala biti uništena u skladištu Matador Recordsa. Na stranu što mu se nije sviđalo što su Car Seat Headrest učinili od njegove pjesme “Just What I Needed”, bitno je da ovaj američki indie bend s prelaskom u Matador Records već drugi put uzastopno uživa odriješenih ruku u svom renesansnom oživljavanju sirovog zvuka punog duše, kao i u zaigranim producentskim rješenjima koji “Teens Of Denial” čini tako uzbudljivim vanvremenskim štivom – od Beach Boysa do garage rocka i natrag. Zajebali ste se gospodine Ocasek, jer tko više priča o The Cars?
13. Damien Jurado “Visions Of Us On The Land”
Nama dobro poznat kantautor iz Seattlea koji svojim pjesmama radi samo njemu svojstvene originalne svjetove u koje hipnotički uvlači slušatelja svim svojim bićem ovogodišnjim albumom nastavio je tamo gdje je stao s prethodnim “Brothers And Sisters Of Eternal Sun”. Napustio je fiktivnu komunu i zaputio se istovremeno na religijsko-glazbeno putovanje kroz Ameriku u potrazi za njenom i svojom dušom. Zvukovlje je puno kontrasta dok Jurado poentira na zanimljivim detaljima što čini “Visions Of Us On The Land” albumom izmaštane ceste, neke samo Damianu doživljene i iscrtane rute 66.
12. Wovenhand “Star Treatment”
David Eugene Edwards na novom albumu Wovenhanda zauzdava nagone koji su divljali na prethodniku, a pjesme uspješno uokviruje u pop format, usprkos činjenici da je riječ o izrazito mračnoj i duhovnoj ploči. Možda je na posljednjem albumu Wovenhanda “Refractory Obdurate” David Eugene Edwards sonično napravio prevelik iskorak u područje Michaela Gire i Swansa. Na “Star Treatment” taj uvjetni prijestup ispravlja dajući pjesmama više koherencije i melodije.
11. Billy Bragg & Joe Henry “Shine A Light: Field Recordings from the Great American Railroad”
Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični “Tooth & Nail” iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.Da su se ova dva glazbena majstora našla u studiju i snimila dotične pjesme, već i to bi bilo dovoljno da album bude izvrstan. Ali činjenica da su pjesme snimljene na putu, u pokretnom studiju i pred ljudima koji čekaju vlakove čine cijelu stvar utoliko čarobnijom i vrijednijom. Dalje>>