Nancy Sinatra ‘Start Walkin’ 1965-1976′ – dokaz protiv epitafa

Nova kompilacija donosi pogled na najbolje dane karijere pjevačice koju povijest nepravedno pamti tek kao Frankovu kći i djevojku koja je pjevala ‘These Boots Are Made for Walkin”.

Nancy Sinatra “Start Walkin’ 1965-1976”

Light in the Attic Records je nezavisna eitketa koja se specijalizirala u ponovnom objavljivanju pop glazbe šezdesetih i sedamdesetih, a njihova izdanja uključuju naslove iz kataloga europskih velikana poput Sergea Gainsbourga i njegove supruge iz tog razdoblja Jane Birkin, ali i ploče američkog majstora Leeja Hazlewooda čiji su countryjem obojana remek-djela popa ostavila neizbrisiv trag u povijesti američke glazbe. Pisali smo tako već i na našem portalu o njihovoj kompilaciji Hazlewoodovih ranih radova “400 Miles From L.A. 1955-56“, a bilo je pitanje vremena kada će se ova kuća prihvatiti i ostavštine Nancy Sinatre, kćeri jednog od najvećih zabavljača svih vremena. Njezina je karijera neodvojiva od Hazlewoodove, budući da je Lee producent, autor i suizvođač značajnog komada pjesama na početnom nizu najuspješnijih albuma s početka Nancynog početka karijere.

Pred nama je tako napokon i kompilacija “Start Walkin’ 1965-1976” koju otvara “Bang Bang”, pjesma koju je Sonny Bono napisao za Cher 1966., ali upravo je Sinatrina verzija sa zakašnjenjem privukla dodatnu količinu pozornosti kada ju je početkom stoljeća Quentin Tarantino zalijepio na uvodnu špicu filmskog hita “Kill Bill”. Odmah nakon nje slijedi i najveći uspjeh karijere, “These Boots Are Made for Walkin'” iz koje kompilacija posuđuje i naslov. Ovaj hit ženske emancipacije dolazi upravo iz Hazlewoodova pera i iste ’66. godine zasjeda na vrhove ljestvica u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji. Slijedi zatim još cijeli niz Leejevih autorskih bisera, od “Sugar Town” koji će čak obraditi i naša Helga Vlahović preko “So Long Babe” i naslovne uspješnice s albuma “How Does That Grab You?” do sjajnog komada tzv. kaubojske psihodelije “Friday’s Child”, iako valja priznati da je puno lakše vjerovati samom Hazlewoodu nego Nancy kad su u pitanju stihovi poput “born a little ugly” i “good looks passed me by”.

Niz Leejevih pjesama prekida tek “You Only Live Twice” napisana za istoimeni film o Jamesu Bondu, a čiji je orkestralni rif mlađim generacijama poznatiji po sempliranju u hitu Robbieja Williamsa “Millennium” s prelaska stoljeća, da ne kažem milenija. Cijeli centralni dio kompilacije rezerviran je pak za dute s Hazlewoodom uključujući omiljenu western uspješnicu “Summer Wine” i brojeve poput “Some Velvet Morning” i “Sand” koji će u osamdesetima doživjeti obrade izvođača na post punk i industrial sceni gdje se našlo dosta neočekivanih obožavatelja saharinskog undergrounda kao što su Lydia Lunch i Rowland S. Howard te Einstürzende Neubauten.

Kompilacija donosi i par obrada country hitova kao što su “Jackson” Johnnyja Casha i June Carter te tragična elegija o ostavljenoj trudnici “Down from Dover” Dolly Parton kojoj Nancy i Lee daju novi zaokret pretvorivši je u duet. Na taj način dobivamo dojam da protagonistica pjesme nije napuštena, već da joj se njezin partner nastoji vratiti, pa možemo samo nagađati da mu se na putu iz Dovera događa nekakva nesreća. No dodatne bodove koje ova verzija odnosi u odnosu na izvornik Nancy će u konačnici potratiti otpjevavši finale pretjerano emotivnim vokalom na rubu suza koji se čini jednostavno pretjeranim.

Kolekciju zatvara još jedna obrada. Ovaj put riječ je o “L’Été indien”, pjesmi koja je postala hitom francuskog pjevača Joea Dasina 1975., a duet Nancy i Leeja na engleskom jeziku prethodno je bio objavljen na digitalnoj kompilaciji “Cherry Smiles – The Rare Singles”, da bi ovdje prisutna remasterirana verzija postala i najavnim singlom za “Start Walkin'” kao jedan od manje poznatih brojeva iz selekcije.

Ako postavimo pitanje što na ovoj kompilaciji nedostaje, svakako je najočitiji izostanak pjesme “Somethin’ Stupid” koju je Nancy objavila u duetu sa svojim ocem, legendarnim Frankom Sinatrom. No ako ova kompilacija nešto dokazuje, to je svakako činjenica da je Nancy Sinatra imala u karijeri mnogo toga na što može biti ponosna, a ne samo dvije stvari po kojima je svi pamte: činjenici da je Frankova kći i da je pjevala “These Boots Are Made for Walkin'”. Nancy je lani navršila osamdeset, a želimo joj još mnogo godina prije nego što izrade epitaf koji je davno osmislila: “Sinatrina kći, cura koja je umrla u čizmama.”

Ocjena: 8/10

(Boots Enterprises, Inc./Light in the Attic Records 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X