Što reći na sve što se događalo sinoć u kazalištu u Splitu i ispred njega vezano za predstavu Olivera Frljića ‘Naše nasilje i vaše nasilje’? Za shodno smo pronašli jedan izuzetno nadahnut i sažet komentar jednog naš vjernog čitatelja koji je želio ovom prilikom ostati anoniman.
Dakle, da rezimiramo: ovogodišnji Marulićevi dani su najavljeni pod geslom “Volim gledati” i “Bit će drame” i svima se činilo da je to tek zgodna marketinška dosjetka. Nakon svih događanja danas u Splitu, valjda je sad svima jasno da smo tu pravu dramu svi mi gledali na trgu ispred kazališta i u samoj zgradi teatra.
Oliver Frljić se pokazao kao lukavi umjetnik provokacije i društvenog performansa natjeravši gomilu ljudi da se razotkriju kao nazadni i da sudjeluju u predstavi na otvorenom koju je on izrežirao, dok je glavni glumac Željko Kerum došao pokupiti jeftine predizborne političke bodove, bolno nesvjestan svoje glavne uloge.
Pa i samo ime Frljićeve predstave – “Naše nasilje i vaše nasilje” otkriva da je sve skupa bila vrhunska režija “drame”, a čak je natjerao sredovječne desničare, koji su u kazalištu valjda bili zadnji put u osnovnoj školi, da kupe ulaznicu i uđu u zgradu kao gledatelji, znajući da će se sve završiti tako da ih interventna policija izbacuje zbog izazivanja nereda i ometanja predstave.
Iako Frljića baš ne mirišem jer zna bit degutantan i bilo tko sa malo mozga može skužit njegove performanse, njemu i ostatku ekipe Marulićevih dana skidam kapu za propitivanje “svetih” dogmi, ali i za vrhunski PR i napokon jedan kazališni festival koji je protresao grad upravo onako temeljito kako umjetnost to i treba činiti.