Nastup Pharoah Sanders Quarteta – šećer dolazi na kraju

Vrhunska i nadahnjujuća izvedba Pharoah Sanders Quarteta bila je istinska jazz zadovoljština na posljednjoj večeri 7. Zagreb Jazz Festivala održanog u dvorani Kina studentskog centra.

Pharoah Sanders u Kinu SC (Foto: Zoran Stajčić)

Nije baš mali broj onih koji su fanovi još od prvog izdanja i kojima su još uvijek u živom sjećanju najbolji nastupi prethodnih Zagreb Jazz Festivala. Oni koji pamte skladnu izvedbu Ron Carter Foursighta, špicu avangarde Wayne Shorter Quarteta, razornu kakofonuju oca free jazza Ornetea Colemana, minucioznost Brad Mehldau Trija, organsko jedinstvo Dave Holland Quinteta, snažni retro štih Branford Marsalis Quarteta i futurizam Jasona Morana & The Bandwagona, ove sezone su nekako do zadnjeg dana, uvjetno rečeno, ostali kratkih rukava.

McCoy Tyner prvog dana nije iznjedrio ono što se vjerojatno najviše od njega očekivalo zbog croonerskog štiha nastupa. Pat Methenyijevi obožavatelji se strukturno razlikuju od „jazz puritanaca“ time što su bliži rock struji. Pat Metheny je daleko imao najbolji nastup i najbolji bend, no kad je započela „fuzija“ u drugom dijelu koncerta, čistuncima to nije pretjerano odgovaralo. Treći dan pripadao je adrenalinskoj blueserskoj bombi Luckyju Petersonu. Stoga legendarni free jazz saksofonist Pharoah Sanders sigurno ni u primislima nije imao pojma kolika su bila očekivanja od strane zagrebačkih poklonika jazza kad je u pitanju koncert njegovog kvarteta kojim je završen 7. Vip Zagreb Jazz Festival.

A kvartet i Sanders bili su oduševljavajući, iako je nastup bio više „vintage“, a puno manje free jazz karaktera. Hrapavi i glasni zvuk njegovog saksofona odjekivao je dvoranom. Sanders je pored toga iznimno živahan svirač za svoje godine, istinski vođa sastava koji ne prestaje istraživati dosege saksofona kao akustičnog instrumenta. Skoro svaku skladbu je odjavljivao na prepoznatljiv način – stišavanjem do trenutka kad je prestao puhati i nastavljao „svirati“ instrument samo ritmičnim pritiskanjem tonskih poklopaca, a kad je pred kraj zapjevao igrao se čak i s jekom koju proizvodi tijelo instrumenta.

„Iskrilo“ je i iz ostatka kvarteta. Pijanist William Henderson koji je sa Sandersom već desetljećima bio je organska instrumentalana spona između vođe sastava i ritam sekcije odnosno bubnjara Gregoryja Bandyja i najmlađeg člana kontrabasiste Johna Webbera. Njih dvojica su se kao tandem izvrsno nadopunjavali. Webberova preciznost i predanost držanju konstrukcije ritma omogućavala je Bandyju dobru dozu razigranosti na bubnjevima. Da je bila riječ o bendu koji itekako pazi na kompaktnost zvuka i izvedbe svjedočio je i raspored instrumenata na pozornici. Članovi kvarteta su skoro bili naslonjeni jedni na druge u zbijenoj polukružnoj formaciji na sredini pozornice. Čak je i bubnjarski set bio profilom okrenut publici, kao da je Sanders „pohlepno“ htio biti u fokusnoj točki gdje se stapaju zvukovi bubnja, kontrabasa i klavira.

No opet puno je i dao. I više nego dovoljno da se može zaključiti kako „šećer dolazi na kraju“, pogotovo kada je na bis išetao bez saksofona u rukama i pjevanjem dok je bend oživio zvuke karipske glazbe doslovce svečano zatvorio 7. zagrebački jazz festival.

Saznajte kako je bilo na prijašnji koncertima:

Lucky Peterson u Kinu SC – vrisci neukrotive blues zvijeri

Pat Metheny Trio – bravurozni show najveće zvijezde JAZZG-a

McCoy Tyner Trio – prisjećanje na značajne jazz balade

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X