Natali Dizdar proteklu je godinu zatvorila EP izdanjem ‘Blues po kišnim plažama’ koji je snimila sa svojim dugogodišnjim suradnikom Vladom Mirčetom iz Mayalesa inače i članom njenog projekta BETI. To je možda bio i pomalo neočekivani potez obzirom da je prije toga ušla u suradnju s Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem iz grupe Porto Morto na dvije pjesme; ‘Zadnji dan ljeta’ i ‘Ocean’ koje nisu prošle nezapaženo u hrvatskom radijskom eteru.
Mora se priznati da je putanja Natali Dizdar pomalo čudna i kao da baca dimne bombe da bi je bilo još teže odrediti. No ne može se zanijekati da takva strategija (ako je uopće ima) donosi rezultate za pjevačicu koja se pokazala najintrigantnijom (ujedno i s najkonzistentnijom karijerom) od svih favorita nekadašnjeg prvog Story Supernova pjevačkog showa. Opaska „ako je uopće ima“ nije zlonamjernog karaktera, jer ako se Natali cijelo ovo vrijeme traži sa suradnicima, formatima i sastavima, u tom „lutanju“ ne odaje dojam pogubljenosti, jer sve što radi nije nimalo nekvalitetno u okvirima domaćeg pop univerzuma.
Ako je BETI bila samo prijelazna eksperimentalna faza iz koje je nastao čvršći odnos s Vladom Mirčetom, može se reći da je bila uspješna i da je dovela do solidnog cilja koji predstavlja EP „Blues po kišnim plažama“. Da je kojim slučajem bilo još par pjesama više od pet ponuđenih i da su pridodane „Zadnji dan ljeta” i „Ocean” koje je radila s Klemenčićem i Crnićem iz Porto Morta mogla je objaviti i album, no i ovu odluku treba pozdraviti obzirom da posjeduje zaokruženost priče i kompletnog zvučnog narativa, kao što i među tih pet pjesama postoje najmanje dvije s dovoljno jakim singl potencijalom.
Općenito najvažnija karakteristika Natali Dizdar, ujedno ona najtraženija među pjevačicama i pjevačima općenito, jest ta što ona nikad ne zvuči kao da mora trčati za trendovima i prilagođavati im se. To jest ako to i radi, njena izvedba uvijek izađe nekako na način kao da su se svi drugi prilagodili njoj. Može imati bolje i slabije izvedbe, ali njen „Natalicentrički“ sustav uvijek ostaje nepoljuljan. Za trajati na sceni, to je najvažnija stvar – imati svoju osobnost, ili bar biti dovoljno vješt da zvučiš kao da je imaš. Možda je u tom smislu projekt BETI bio promašen jer ga je rijetko tko razdvajao od lika i djela Natali Dizdar, jer Natali Dizdar uvijek zvuči kao Natali Dizdar, a ne kao neka druga pjevačica. No opet, BETI je bio poligon u kojem se na slobodniji način moglo iskušati ono što Mirčetin matični Mayales rade već godinama, a to je rastezanje okvira pojmovnika što sve može biti hrvatska pop glazba i to s naglaskom na organsku instrumentalnu pratnju, a u vremenu trapa i elektronike to je popriličan luksuz, iako se tako ne čini, ali već smo ustanovili da Natali nije trkačica za trendovima.
„Blues po kišnim plažama“ donosi to čvršće povezivanje u smjeru Mayalesovog vintage otklona. Primjerice već prva „Kad mislim na to“ ulazi na način da ne otkriva sve adute, čak se i refren čini suzdržanim sve do out chorus breaka kad Mirčeta kao da je naglo otvorio vrata zamračene sobe i pustio da je Sunce momentalno obasja, na način da je oplemenio pjesmu, a ne da ju je u eksperimentalnom naletu izbacio s kolosijeka. Ali znamo odavno da Mirčeta ima savršen osjećaj za dobru mjeru.
S „Padamo“ Dizdar produbljuje spleen, posebno na strofama gdje se nakratko čini da je uskočila u čizme jedne Lane Del Rey, ali refren u flowerpower maniri uspješno tjera te sumnje, a kako se pjesma otvara čak se javlja prostor za misao da je mogla potrajati i duže, obzirom da ima dovoljno himničnosti u sebi.
Posebno potentne za singlove su naredne „Toliko toga“ i „Krug“. „Krug“ je s pravom i odabrana kao najavni singl ovog izdanja, ali „Toliko toga“ koja je smještena u vintage Motown ambijent ne treba nimalo gubiti iz vida po tom pitanju, iako tu posljednja „Znam da me voliš“ unosi posebnu dvojbu. Za singl igru „Znam da me voliš“ može biti onaj „sve ili ništa žeton“. To je najkompleksnija pjesma na albumu, time i najriskantnija za singl, s druge strane Natali ju je otpjevala tako da ona zvuči kao da je u njoj ostavila puno više emocije, puno više sebe, nego na ostalim zapisima, a to je pak adut za singl. Ako ‘slomi’ eter, da malo parafaziram tekst iste pjesme, mogao bi grunuti točno u krugu publike koji ovaj EP (čiji naziv savršeno opisuje ugođaj zvukovnog sadržaja) cilja.
Ocjena: 8/10
(Aquarius Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
