Jedna od najboljih domaćih vokalistica nastupila je sinoć pred šibenskom publikom.
Unatoč blago skeptičnim najavama, Natali Dizdar sinoć je položila test popularnosti. Barem u Šibeniku. Napunila je tvrđavu sv. Mihovila i predstavila gotovo sve što je ikada snimila.
Tridesetogodišnja Zadranka jedini je izvođač proistekao iz nekadašnje talent show euforije, koja svojim pjesmama nije osramotila izdavača, sebe, niti roditelje. I jedina je instant zvijezda koja ima karijeru. Imala je pritom puno i sreće; prvo što ju je čvrsta ruka menadžerice Goge Bosak istrgnula iz ralja korporacijskog ugovora s nacionalnom TV kućom, a drugo što je Coki Mosquito iz Jinxa pristao biti joj glavni tekstopisac. Krenulo je sa singlom „Ne daj“, a deset godina kasnije je, eto, završilo pred tisuću ljudi na šibenskoj tvrđavi.
I ništa nije nezasluženo. Hrvatska Adele ima glas, stas, šarm i još uvijek dovoljno mladenačke neiskvarenosti. Njezina pristupačnost nije lažna, njezina glazba nije uvreda za uši. Okružena vrsnim glazbenicima, predvođenima šibenskim gitaristom Vladom Mirčetom, njezina inačica pop-jazz izričaja nepretenciozna je, pitka i pamtljiva.
Nedostaju joj, međutim, pjesme. Natali Dizdar u ovom trenutku ima materijala za najviše 45 minuta kvalitetnog i zaokruženog koncerta. „Ne daj“, „Gazio si me“, „Naučila sam trik“, „Zamijenit ću te gorim“, „Stranac“ i „Stop“ dragocjeni su domaći pop dragulji, no pristojan broj pjesama s njezina prva dva albuma, koliko god brižno aranžirane i vokalno uglancane, funkcioniraju puno bolje u slušalicama, nego na pozornici. Dojam da je svaka od njih jednakog inteziteta i skladana po istoj špranci, neizbježan je.
Sat i pol koncerta bilo je i više nego dovoljno za drugi ovogodišnji nastup Natali Dizdar u Šibeniku. Osjetila je to i publika, koja je znala aplauzom cijeniti Dizdaričinu kvalitetu, ali nije inzistirala na bisu. Ili su je jednostavno pustili da se odmori od cjelovečernje obrane lepršave haljine pred naletima vjetra…
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr