Svoj šesti studijski album američka glazbenica Natalie Merchant naslovila je svojim imenom i prezimenom i time pojačala pečat osobnosti na njemu. Kao i svaki put do sada u svojoj solo karijeri, ni ovog puta nije promašila.
Njen glas bio je zaštitni znak grupe 10.000 Maniacs, na vrijeme je osjetila degradaciju kvalitete u velikim diskografskim kućama u post MTV-ijevskom periodu i početkom novog milenija odlučila pjevati za svoju nezavisnu etiketu, okrenula se folku, ali onom protestnom začetim s Woodyjem Guthriejem, kao što je i svoj život posvetila aktivizmu, posebice onom koji se tiče borbe protiv svakodnevnog obiteljskog nasilja. Ukratko, Natalie Merchant, svakako je osoba ikonoklastičnog potencijala. U stvari, to već jest, ali u svijetu iskrivljenih vrijednosti, nije glazbenica koju će se pretjerano slaviti, posebice u show businessu gdje žena može biti u fokusu do navršene 26. godine.
No Merchant itekako ima što za reći, kao što je i uhu izuzetno primamljiv njen prepoznatljiv i upečatljiv vokal žene koja je prošla sito i rešeto. O osobnosti novog albuma (šestog po redu i koji je sama producirala) može se lako iščitati već iz samog naziva, jer ga je autorica jednostavno nazvala svojim imenom i prezimenom. Nije to više ni čistokrvni folk s albuma „The House Carpenter’s Daughter“ iz 2003. godine, već rock za odrasle, ugodnog ritma srednjeg tempa vremenski lociranog u instrumentalno-organsko vrelo 70-ih, poetskog narativa punog slika i usporedbi koji evociraju zrelost, prepun svojevrsne pjesničke pragmatičnosti analiziranja životnih gubitaka, ljubavi, strahova i religijskih stavova. Dakle album mudrosti, ali ne one nadmene, a time i odbojne, već životne, čiji tijek spoznaje s godinama ne prestaje, već samo pitanja, kao i odgovori, postaju kompliciraniji.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Mx5Iq0LTYw0[/youtube]
Zanimljiv fragment albuma je pjesma „Go Down, Moses“ za koju je i iz naslova jasno da je riječ o gospelu, no kad se u refrenu spomene New Orleans kao Mojsijeva destinacija, isplivava i društveno-socijalni angažman koji isprva pomalo zbunjuje, jer je pjevanje o New Orleansu bilo ‘in’ prije devet godina kad ga je poharao uragan Katrina. No onda postaje jasno da Natalie Merchant nije zakašnjela pridošlica u aktivističko glazbeno društvo, već da se posljedice katastrofalne poplave i dan danas osjete u tom gradu koji odavno više nije zanimljiv politički teledirigiranim mainstream medijima.
Natalie Merchant je pjesnikinja koja je svjedok svog vremena, također svjesna estetskih glazbenih dosega i fino odmjerene metrike. Lijep, inteligentan i ženstven album koji ostaje u glavi i kad se prestane slušati.
Ocjena: 8/10
(Nonesuch/ Dancing Bear, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
