Ušli smo u ovaj listopad s velikim očekivanjima za rekordan broj koncerata u jednom mjesecu, ali to da će se nad veliku većinu njih kvalitetom i atmosferom tako maestralno izdići onaj Ne Obliviscarisa u Močvari jednostavno je bilo nešto na što nismo računali.
Kako se kalendar događanja za ovu jesen punio, svi mi koji više-manje živimo po koncertnim zbivanjima ovaj smo listopad dočekivali istovremeno s uzbuđenjem i blagom strepnjom, jer broj nastupa koje se ne smije propustiti rastao je do onih razina da je odlazak na svaki od njih počeo predstavljati ozbiljan problem, kako za naše organizme, tako i za lisnice. Meni je osobno više od polovice dana u mjesecu bilo označeno terminima koncerata, a među zadnjim datumima gotovo da nije bilo nijednog bez crvenoga kružića.
Među tim kružićima našao se i onaj sinoćnji u koji je bio upisan koncert australskih progresivnih metalaca Ne Obliviscaris, grupe za koju sam prvi put čuo prije nekoliko godina kad ih je moj šef u bivšoj firmi opsesivno slušao. Prodrli su tako i do mojih slušalica i pridobili me svojim velebnim zvukom, sjajnim kontrastom žestine i melodičnosti personificiranom u grubim vokalima Marca “Xenoyra” Campbella i onim čistima Tima Charlesa koji pak donosi i onaj x faktor u bend svojim briljantnim violinističkim dionicama.
Sve ovo bilo je sasvim dovoljno da me unatoč zgusnutom rasporedu dovuče u Močvaru na njihov koncert i ne mogu reći da nisam očekivao dobar provod. Ono što nisam očekivao bilo je to da ne samo da ću bez problema izdržati dva sata na njihovom koncertu, već da ću uživati u doslovno svakoj sekundi, često u iskrenom strahopoštovanju prema silini zvuka i izvrsnosti svirke i da mi na kraju možda dođe poželjeti da se koncert nastavi još dugo u noć.
Bacivši pogled na setliste recentnih datuma njihove aktualne turneje u sklopu koje su prvi put došli u Zagreb, pitao sam se je li moguće da bend svira u cijelosti dva albuma jedan za drugim i još na to dodaje i desetak minuta bisa. Zatim je dio mene bio skeptičan s obzirom na činjenicu da prvo sviraju ploču “Citadel” koja ove godine slavi svoju desetu obljetnicu, a tek onda novi (lanjski) “Exul” za koji moram priznati da me se mnogo više dojmio u svom studijskom obliku od ranije spomenutog albuma.
No, kako je koncert počeo, moje uživanje je ubrzano raslo do stanja osupnutosti, pa sam se zapitao da ako uvodni dio tako dobro zvuči, kakav će tek biti drugi čin. Malo je reći da nisu razočarali. Netko bi mogao reći da je ovo dojam nekoga tko metal glazbu aktivno ne sluša dovoljno da bi sudio s potrebnim autoritetom i čije je znanje o finesama njegovih podžanrova prilično ograničeno, ali sumnjam da me osjećaj prevario, jer publika mi je djelovala jednako ekstatično kao i ja, a bend je reagirao toliko vidno iznenađen i dirnut vrućim prijemom da su se nekoliko puta pitali kako to da već i ranije nisu došli u Hrvatsku.
Zvučnici su doslovno tutnjali pod soničnim kopitima Ne Obliviscarisa, a grlene eksplozije gnjeva Jamesa Dortona koji je mijenjao Xenoyra urezivale su se u kost i tijelo, no zvukom je ipak najviše dominirala Charlesova violina, čas elegična, čas energična i uvijek je uspjela isplivati na vrh zvučne slike, onako iznenađujuće razigrana. Da citiram društvo s kojim sam bio na koncertu: “Na albumu je violinist, uživo je fiddler“.
Unatoč činjenici da glavne zvijezde sviraju takav impozantni set, na ovu su turneju sa sobom poveli još čak dva benda. Kako je uz dnevne poslovne zadatke i općenito dugačak završni koncert bilo neizvedivo popratiti sva tri izvođača, iz računice su mi ispali Freedom of Fear, sunarodnjaci Ne Obliviscarisa čiji mi se technical death stil s elementima blacka sa studijskih snimki više svidio nego ono što sviraju izraelski Walkways koji su nastupili nakon njih.
Potonji pak kažu da njihova glazba, koja za moj ukus previše naginje nečemu čemu bi se lako mogao prišiti prefiks “nu”, služi kao “oaza razuma” u kaotičnoj svakodnevici. Još jednom uzaludnoj skepsi unatoč, nije mi bilo žao što sam im svjedočio, budući da ono što mi najviše smeta na njihovim albumima, a to je ona pretjerana čistoća i “ispeglanost” melodičnih dijelova njihovih pjesama, uživo ne dolazi do tolikog izražaja.
Bendu se nikako ne može osporiti žestina i energija, pogotovo u vokalu Rana Yerushalmija koji pjeva iz petnih žila, pa čak i onaj “nježniji” materijal poput centralne točke seta, “A Reminder”, štono se kaže kao da nema sutra. A s obzirom na političku situaciju koja ga okružuje u rodnom Tel Avivu, sutrašnjica mu je ionako oduvijek pod upitnikom.
Ušli smo u ovaj listopad s velikim očekivanjima za rekordan broj koncerata u jednom mjesecu, ali to da će se nad veliku većinu njih kvalitetom i atmosferom tako maestralno izdići onaj Ne Obliviscarisa u Močvari i prometnuti se ne samo u jedan od najboljih koncerata godine, već meni osobno i jedan od najboljih metal koncerata ikad, jednostavno je bilo nešto na što nismo računali. Na svom prvom nastupu napunili su klub na nasipu, ali poznajući ovdašnju metal publiku, riječ će se proširiti i kada (namjerno ne želim reći ako) nam se vrate, mogao bi im biti potreban višestruko veći prostor. Gdje god došli, dobrodošli su, pod uvjetom da im kvaliteta zvuka ostane na istoj razini kao sinoć.
Jedna od najdosadnijih zamislivih floskula u glazbenom novinarstvu jest ona prema kojoj se za svaki drugi koncert kaže kako je “za pamćenje” ili “nezaboravan”. Ne Obliviscaris na latinskom odgovara onome što bi u svom frankofonom hitu pokojni Joe Cocker otpjevao kao n’oubliez jamais iliti po naški – “ne zaboravi”. Kako bismo ono sinoć, pobogu, ikad mogli zaboraviti?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
