Young se prečesto gubi u zbrda-zdola nizanim epizodama svog života začinjenim s neobičnim opsesijama.
Godine 2011. Neil Young se odlučio skinuti s alkohola i trave i doktor mu je očito za terapiju preporučio pisanje knjige, kako bi sabrao misli i nastavio s čistim životom. Sudeći prema rezultatu kod nas prevedenom kao “San jednog hipija”, misli očito nije uspio srediti. Dylanove “Kronike” i “Samo djeca” Patti Smith dokazali su nam još jednom o kakvim je majstorima pera u njihovom slučaju riječ. I ghostwriter knjige Keitha Richardsa “Život” napisao je smislenu i dinamičnu knjigu koju su s užitkom čitali svi ljubitelji rock glazbe.
Autobiografija je, dakle, najbolji put u glavu autora, a problem s knjigom Neila Younga jest taj što se u njegovoj glavi vrte modeli vlakova, automobili, novi glazbeni formati, muzička oprema i mnogo drugih stvari koji prosječnom ljubitelju njegove glazbe jednostavno nisu dovoljno zanimljivi da bi dijelio Neilovu ljubav prema njima. Određeni dijelovi knjige tako su katastrofalno napisani, da su smiješni. Primjerice, u jednom dijelu knjige Neil piše o svojim književnim ambicijama i zapisuje: “Bez obzira na to koliko knjiga napisao, na kraju ću stići do umjetničke proze. Tamo sam se zaputio.” Sljedeća rečenica glasi: “Bio sam zapanjen kad sam ozlijedio nožni prst.” Da se razumijemo, predani Youngovi fanovi naći će dovoljnu količinu materijala koji čini knjigu vrijednom čitanja. Ostalima se preporučuje da je preskoče.
Ukratko, Neil knjigu započinje u razdoblju ponovnog okupljanja Crazy Horsea s kojim će brzinski snimiti dva albuma, od kojih se “Psychedelic Pill” bavi upravo motivima iz knjige, a polusatna epska “Drifting Back” koja otvara album govori upravo o njegovom procesu pisanja. Na svoj vrludav način, Young će proći kroz zanimljivije dijelove karijere od samih početaka u Kanadi sa The Squires, pa do snimanja filma Jonathana Demmea “Putovanja Neila Younga” na turneji “Le Noise”. Dotaknut će se i bolesti koje su ga pratile cijeli život, a osim njega su mu pogađale i djecu, govorit će o posebnim odnosima sa prijateljima kroz život i svemu ostalome što čini život rock ikone zanimljivim, ali sve će to ostati u sjeni njegovih planova za budućnost u obliku električnog automobila Lincvolt na kojemu radi već godinama i glazbenog sustava “Pure Tone”, koji bi trebao zamijeniti njegov omraženi mp3, a prenosio bi kvalitetu zvuka jednaku onoj u studiju kada je pjesma snimana. I tako u nedogled.
“If you follow every dream, you might get lost”, pjeva Neil u prekrasnoj pjesmi “The Painter” s albuma Prairie Wind. I upravo to je problem “Sna jednog hipija”. Slijedeći razne dijelove toga sna, Young se prečesto gubi u zbrda-zdola nizanim epizodama svog života začinjenim sa već nabrojenim neobičnim opsesijama. I da stvar bude gora, Neil već piše novu knjigu, svojevrsni nastavak u kojemu će se posebno baviti svojom ljubavlju prema automobilima. Starom hipiju želimo sve najbolje, a ponajviše da razmisli o ponovnoj dijeti alkohola i marihuane, kako bi čitatelje poštedio pretjerane muke.
Cijena: 159 kn
(Menart, 2014)