Neil Young ‘The Times’ – O Nixonu, Bushu i Trumpu…

Iako je umjetnički put Neila Younga oduvijek bio krivudav i teško dokučiv, u posljednjih desetak godina taj put je postao serpentina iz koje je postala umjetnost ne sletjeti s njega.

Neil Young ‘The Times’

U recentno doba Young je snimao albume različite kvalitete, a najsvježije izdani “The Times” je EP sastavljen od sedam (otprije poznatih) protestnih pjesama koje upiru prstom. Ovo izdanje je mala zbirka snimaka pjesama s Youngovih koncerata za svoje fanove koje je održao u svojoj kući tijekom lockdowna u prvoj polovici ove godine.

Povod za fizičko izdanje ovih snimaka nije teško razabrati, nadolazeći predsjednički izbori u SAD su motivirali Younga da jasno i glasno kaže svoja razmišljanja u kojima jedan od predsjedničkih kandidata ima posebno mjesto, ali ne po dobrom.

Neil Young ne voli Donalda Trumpa, i njegov odijum prema Trumpu je usporediv s njegovim nekadašnjim odijumom prema Richardu Nixonu, predsjedniku koji je 1974. pod sramotnim okolnostima morao otići s pozicije predsjednika SAD, kao i s odijumom prema Georgeu W. Bushu, koji je svim kontroverzama unatoč, uspio odraditi dvostruki mandat na početku 21. stoljeća kao predsjednik najmoćnije svjetske sile.

O Nixonu je Young napisao nekoliko spjevova, na ovom izdanju je Nixon spomenut u pjesmama “Campaigner” i “Ohio”. Potonja je prije 50 godina u bučnoj, buntovnoj i električnoj interpretaciji supergrupe Crosby, Stills, Nash & Young bila hit na radijskim postajama te se od tad pa na dalje trajno uhljebila u koncertnim set-listama dotičnog kvarteta kad zajedno nastupa, a ovdje je riječ o akustičnoj tužaljci iz koje se cijedi nemoć.

Georgeu W. Bushu je Young posvetio album “Living With War” iz 2006. s kojega datira “Lookin’ for a Leader”. Od šest preostalih pjesama, najmlađa je stara 40 godina (“Little Wing” diskretno spominje jesen i zimu kao omiljeno doba godine – vrijeme izbora, odnosno inauguracije), a najstarija je obrada “The Times They Are A-Changin'” iz pera Boba Dylana. Na ovom albumu Young nastupa kao trubadur s gitarom i buntovnik bez dlake na jeziku, kakvim ga i inače znamo, ponešto umoran i definitivno izvođački manje prisutan nego na svojim kvalitetnijim albumima, vjerojatno ni sam ne može vjerovati da 50 godina protestira manje više zbog istih stvari.

Da se ocjenjuju dobre namjere, ovo bi bio jedan od albuma godine. Da nisam preslušao oko tuceta raznih Youngovih koncertnih izdanja u raznim konfiguracijama, vjerojatno bih rekao da je ovo prosječno djelo, za fanove. Glavno pitanje na koje album, na žalost, ne daje odgovor je kome ovaj EP preporučiti. To su ponešto drugačija čitanja starijih pjesama i nisu bolja od verzija koje prethodno znamo. Za stare poštovatelje Youngovog opusa ovo izdanje ne nudi nikakva iznenađenja. Novi fanovi imaju bar desetak raznih izdanja koja su objektivno u prednosti pred ovim EP-jem. Je li realno očekivati da će ovakvo izdanje ijednog Trumpovog glasača preobratiti da ne glasa za njega? Malo vjerojatno, ali ‘ajmo vjerovati u to…

Ocjena: 4/10

(Fireside Sessions series, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X