Zagrebački psihodelični rock bend Seven That Spells 17. prosinca nastupa u Tvornici kulture gdje će u cijelosti odsvirati svoj novi album ‘Omega’ kojim zatvara albumsku trilogiju ‘Death And Resurrection of Krautrock’. Sama objava planirana je za proljeće 2017. kada će ‘Omega’, kao i svi dosadašnji albumi Seven That Spells, dobiti i svoje vinilno izdanje. Povodom ‘Omege’ i skorašnjeg koncerta porazgovarali smo s Nikom Potočnjakom, glavnim i odgovornim u ovom bendu – bendu koji kako glazbeno, tako i u praksi ne poznaje granice i koji ima vjerne fanove gdje god nastupio.
Počelo je 2011. s “AUM”, nastavilo 2014. s “IO” i u proljeće iduće godine trilogija “Death And Resurrection of Krautrock” bi se trebala završiti s albumom “Omega”. Dug je to period, je li postignut zacrtani cilj od prije šest godina, ili je cilj bilo putovanje u nepoznato?
Niko Potočnjak: Forma je bila jasna i definirana unaprijed. Sadržaj nikako. Nisam se žurio. Sa svakim dijelim trilogije postigao se nevjerojatan level-up benda na svim razinama. Potpuna i prava Odiseja sa svim svojim usponima i padovima. Redefinirali smo ostarjeli žanr i natjerali ga da napusti planetu. Svaki dio potpuno se razlikuje zvukovno, produkcijski i samom pričom, ali osnovna vizija je kristalno jasna – odvesti psihodelični rock u budućnost.
Što općenito smatraš najvećim utegom oko vrata u psihodeličnom rocku? U smislu da mnogi koji ga se laćaju rade hommage prošlosti, a ne vide budućnost.
Niko Potočnjak: Ne gledam linearno na to. Upravo je u tome problem. Problem linearnog recikliranja. Želim raditi glazbu koja postoji unutar i izvan ciklusa. Koja je potpuno odvojena i bezvremenska. Format psihodeličnog rocka omogućava potpunu slobodu u svakom smislu. Zašto ga zarobiti uvijek u istu formu i sadržaj? To je suludo, dosadno i naporno. Malo se ljudi danas zapravo bavi glazbom. Malo ih riskira i ide dalje bez obzira na rezultat kod publike. Ja sam bacio nuklearku na sve to. Samo mi je glazba bitna i radim na njoj svakodnevno, bez prestanka i bez kompromisa. Samim time lišen sam bilo kakvih jeftinih emocija, ucjena i poriva da zbog nečeg ili nekog ne budem ono što jesam. Taj laserski fokus i stav omogućili su mi da mogu gurat naprijed i sebe i glazbu.
Blake Fleming kaže da je “Omega” nešto najbolje što je snimio općenito u karijeri. Kako je tekao taj proces rada, on je snimao u New Yorku ako se ne varam, kako postići ‘kemiju’ na daljinu u nečemu što zahtijeva veliku bliskost glazbenika?
Niko Potočnjak: Fizička blizina je mit. To je za amatere. “Omega” to potvrđuje. Suradnja s Blakeom nešto je najbolje u mom životu. Skidanje hrpe najtvrđih mitova oko produkcije i svirke plus sama magija koja se desila bez đemanja i filozofiranja. Cijeli album odiše tom futurističkom hladnoćom. Izmjena fileova desila se samo dva puta. Poprilično impresivno za tako kompleksan album. Aranžmani i flow s kojim su povezani nisu s ove planete. Kako postići kemiju? Fanatici smo. Dajemo život glazbi i ona nam ga zauzvrat vraća nazad stostruko. Nema tajne oko toga. Sulud, fanatičan rad nam je obojici normalna stvar. To je, ‘ajmo reći, ta kemija koja je urodila ovim impresivnim komadom moderne glazbe.
Kako si došao do Blakea i koliki je okidač za tebe bio The Mars Volta, i je li bio uopće?
Niko Potočnjak: Preko Fejsa, ako se dobro sjećam. The Mars Volta nikako ha, ha, ha. Ali super je za promociju stvari. On je postavio bubnjarske dionice za taj bend. Dakle i formu i sadržaj. Bend koji me puno više zanima je Laddio Bolocko. Kroz njega sam došao do Blakea i odlučio ga kontaktirati. Nakon par kratkih razgovora odmah mi je bilo jasno da smo maksimalno kompatibilni na svim bitnim stavkama bavljenja glazbom. Poslao sam prve rifove i ostalo se samo zakotrljalo. “Omega” nije kraj suradnje. To je samo početak.
>> Poslušajte Potočnjakov solo uradak: “The Zen of Drinking Alone”
Znači u nekoj bliskoj budućnosti planirate dijeliti i stage?
Niko Potočnjak: Sigurno. I još puno albuma sa raznim projektima. I na novom albumu Jastrebu svira on bubanj, i to je bubanj snimljen jednim mono mikrofonom! Dobro smo se našli!
Ne tako davno Jastreb je otvarao koncert Sevenima, možda je bilo za očekivati zbog novog albuma objavljenog ljetos da će Tvornica biti dobra prilika za to, ali za zagrijavanje je angažiran indijski DJ samo za tu prigodu. Čija je to ideja?
Niko Potočnjak: Moja. DJ Bombay dobar je prijatelj i vrhunski beat maker. Za ovu prigodu odlučili smo napraviti mali elektro tulum prije Sevena. Nisam imao dvojbe koga zvati.
Seveni, Jastreb, solo album, uz to još dva projekta… Kako uopće hendlaš toliko stvari odjednom?
Niko Potočnjak: Imam hrpu dobrog alkohola doma i ne prestajem s radom na mjuzi. Ne treba mi odmor. Za booking imam agencije. Za PR isto. Dakle, mogu se nesmetano baviti glazbom.
Takvim stavom obično provociraš i ovdašnju scenu gdje si na glasu kao jedan od njenih najvećih hejtera. Imponira li ti to?
Niko Potočnjak: Da li lorda zanima što kmetovi pričaju o njemu dok rade u polju, a on pije viski na balkonu dvorca? Inferiorna ljudska bića me ne zanimaju.
Zbog čega ih smatraš inferiornima?
Niko Potočnjak: Koga? Neradnike, fušere, sub standardne pojave, mediokritete… Trebam li dalje?
Koji je put za izlazak iz inferiornosti?
Niko Potočnjak: Napuštanje planete.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
