Jedan od najboljih albuma ovogodišnje produkcije objavljen je i na vinilu.
Riječ je naravno o albumu „Stablo“ zagrebačke kantautorice Nine Romić i taj potez je svakako pun pogodak i za njenog diskografa Aquarius Records… Jer „Stablo“ kao da je i snimano s tajnim primislima da je vinil upravo njegov pravi nosač zvuka.
Jedini možebitni propusti koji treba navesti odmah na početku jest to što je propuštena prilika da se uz vinilno izdanje ponudi i neki unutarnji omot s tekstovima pjesama, no opet treba cijeniti minimalizam cijele priče od trenutka objavljivanja na CD-u ranije ove godine i dizajn koji potpisuje Niko Potočnjak.
Redoslijed pjesama je identičan kao i na CD-u, ali prijelomom na A i B stranu više dolazi do izražaja nijansiranje emocija. Prva strana je tako ‘vožnja’ ka kulminaciji od uvodne „Savršeno običan dan“ do „Obod šešira“, dok „Bicikl“ nagovješčuje lagani smiraj B strane. Kao što svaki vinil ‘voli’ akustiku, posebice onu snimljenu uživo (u studijskim uvjetima), upravo to je slučaj i s albumom „Stablo“. Dinamika više dolazi do izražaja i analogni ugođaj je svakako topliji uhu. S vinilima je zanimljiva i ta dimenzija što je to nezahvalan nosač zvuka za sve one izvođače koji nemaju bog zna što za reći, a posebno za one koji su u zanatskom smislu slabije potkovani. Ukratko na tom nosaču zvuka greške više paraju uši. No kao što je već kazano, „Stablo“ je iznimno čvrsto ukorijenjen u zvuk, izvrsno baždaren, te aranžmanski definiran i dorečen do najsitnijih detalja.
Svakim novim preslušavanjem na vinilu već sada izvire i neka, gotovo pa, antologijska nota. Svevremen je, a opet ga se lako smješta u vrijeme i prostor. Tko još nije nabavio „Stablo“, topla je preporuka da se odluči za vinilno izdanje, jer je kantautorska akustika Nine Romić kao stvorena za vinil. U ovom slučaju to je prava stvar, nipošto trčanje bez glave za trednovima.