Osvježenje unutar redova benda donijelo je i osvježenje u pristupu pjesmama. Time je u četvrtak Nina Romić u Vintage Industrialu otvorila novo koncertno poglavlje.
Pjesma „Šuma“ ‘ušetala’ je prigušeno i decentno u prostor i razmilila se između stolova i stolaca u Vintage Industrialu, čiji je koncertni prostor za nastup Nine Romić bio posebno preuređen kako se ništa ne bi našlo na putu intimnom ugođaju koje je slijedio. Zakuhavalo se kroz atmosferični ugođaj, a novi bubnjar Krešimir Oreški upravo se poigravao na taj način s već prekaljenim Nininim klavijaturistom Fredom Lanzom i s basisticom, nešto kraćeg staža, Jelenom Galić koja je za sinoćnju prigodu svirala na akustičnoj bas gitari.
Pjesma „Crno“, kao i „Pismo“, jednako je pokrenula bend i publiku, a potonju je i najavu da je riječ „o posveti svim maminim sinovima“ razgalila već u uvodu, da bi potom „Lice mjeseca“, „Bicikl“ i „Ptica“ u nešto izmjenjenim aranžmanima donijele sa sobom i faktor iznenađenja s kojim je bilo jasno da se nova postava ne libi eksperimentirati unutar vlastitih redova. U neku ruku je to poigravanje s konstrukcijama još više istaknulo postojanost pjesama Nine Romić jer bez problema ‘trpe’ promjene i ne gube na prepoznatljivosti. Neke su dobile novu ritam podlogu, neke potpuno drugačiju oblik, ali nisu izgubile dušu, jer se činilo da je Ninin vokalni izričaj tu nepogrešiv. Mislim, uvijek je ona na koncertima nepogrešiva u tonalitetima koje stapa s emocijama, ali uvijek se i nametne taj zaključak od silne zvučne ljepote kojom ona vlada.
Za mnoge pjevače i pjevačice je problem kad ostanu sami s gitarom na pozornici, za Ninu je to pak uvijek adut. Tako je bili u u četvrtak u Vintage Industrialu. Tom prilikom joj se na pozornici nešto kasnije pridružio gostujući gitarist Filip Pavić u pjesmi „Jutros su mi ruže procvjetale“, što je bio jedan od vrhunaca večeri. Iako su se potom počeli zgušnjavati zgodici poput „Sad kad je gotovo“, „Možda“, „Čime se hraniš“ i „Vožnja“, pun pogodak bila potpuno prearanžirana „Sloboda“ u gotovo gospel maniri na samom kraju. Jest da smo navikli Ninu doživljavati i slušati ponajviše s gitarom u ruci, nedvojbeno je da je interpretatorski bila najupečatljivija bez nje, kada je Lanza preuzimao na sebe instrumentalno harmoniziranje.
Općenito gledano, sadašnji bend Nine Romić jest work in progress; ponovno se slažu okviri u kojima svaki član kvarteta traži najudobnije mjestu ‘u svom kutu’ u svrhu postizanja nove cjelovitosti. Koncert u Vintage Industrialu u neku ruku je i izgledao kao intimno, prijateljsko predstavljanje te metamorfoze pred očima i ušima ‘provjeren publike’, valjda je i stoga bio osjećaj da je dvadeset odsviranih pjesama ‘kliznulo kroz vrijeme’ kao da ih je bilo upola manje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
