Idejni osnivači ove nagrade vjerojatno su odavno shvatili u što se Porin pretvorio ili se pak dobro zajebavaju negdje gore promatrajući uznemirene Facebook ratnike koji nam uporno pokušavaju objasniti kako je Porin i dalje relevantan.
Kad se relativno nedavno u sitne noćne sate pokrenula žustra rasprava o stvaralaštvu Bijelog dugmeta nisam ih ni malo branila. Ipak, mora im se odati priznanje jer su prilično točno predvidjeli ovu našu blistavu budućnost. Naime, četrdeset godina kasnije – pokazat će vrijeme – sve je baš isto k’o i lani. Okej, možda lipe ne cvatu još (usprkos južini i klimatskim promjenama), ali u četvrtak je zato održano (svečano?) čitanje (?) nominacija za 31. dodjelu glazbenih nagrada Porin.
Po reakcijama publike a i većeg dijela struke – zaista bi bilo vrijeme da se dodjela tog bespotrebnog kvaziprestižnog kipića već jednom, dovraga, zaista i ukine, jer smisla naprosto nema. Da bi se ova teza iole suvislo obrazložila, potrebno je možda baciti sidro negdje u daleku prošlost devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su trojica „luđaka“ – diskograf Veljko Despot, skladatelj Zrinko Tutić i novinar Dražen Vrdoljak došli na ideju pokretanja domaće inačice popularnog Grammyja. Dakako, valjalo bi tu spomenuti i brojne institucije koje su još onomad dale podršku prethodno spomenutim pojedincima – ali do njih ćemo ionako doći nešto kasnije kako bismo im odali posebno priznanje u nesebičnom doprinosu ovoj (nekoć) prestižnoj nagradi.
Bez ikakve želje za uljepšavanjem, ipak ću iskoristiti priliku da naše mlađe čitateljstvo pokušam teleportirati u kristalnu dvoranu hotela Kvarner u Opatiji te 1994. godine. Naravno, mogli bismo raspravljati o umjetničkoj vrijednosti ili relevantnosti izvođača koji su tad nominirani, što je ionako besmisleno, osobito ako njihov umjetnički izričaj pokušavamo tumačiti u suvremenom kontekstu. Međutim, zgodno je spomenuti fun fact u kojem se Porin nekoć dodjeljivao i za najbolja strana izdanja, što je za tadašnje (a bogme i današnje) pojmove predstavljalo ozbiljan produkcijski izazov. Naime, dodjela nekakve hrvatske inačice Grammyja svjetskim zvijezdama nije podrazumijevala samo to da TV prezenter pročita nečije ime potencijalno napola pogrešno tijekom prijenosa uživo, već da se ti glazbenici zaista i jave barem kakvim unaprijed snimljenim videom zahvale na kipiću koji im je doputovao iz tamo nekakve sirote Hrvatske.
No, da prijeđemo na stvar, svatko tko je prije trideset godina prisustvovao Porinu sigurno je u nekom trenutku pomislio kako će ova nagrada, ukoliko poživi, trideset godina kasnije biti još bolja, još jača, i kako će adekvatno reflektirati sve najbolje od domaće glazbene scene u prethodnoj godini. Međutim, što smo točno dobili trideset godina poslije?
U prvoj kategoriji, onoj za album godine, pronaći ćemo šaroliki izbor onoga što struka smatra najboljem od najboljeg – počevši s onima koji su se do jučer smatrali ‘alternativnima’ iako već godinama to nisu, pa do Jelusicka s „Follow the Blind Man“ kojeg je izdao britanski Escape Music. Pomalo se ovdje gubi naglasak na domaćoj glazbenoj nagradi – osim ako ne odlučimo nanovo krenuti internacionalno pa ćemo ponovno dodjeljivati i nagrade za strane glazbenike. Treba se sjetiti da su 2Cellos upravo zbog slične situacije bili u nominacijama za stranu glazbu 2012. godine, ali je činjenica da su se otad i pravila mijenjala. Također, sumanuto je da albumi snimljeni uživo uopće ulaze u natjecanje za album godine s hitovima koji su nastali tamo negdje kad i sama nagrada pa tako kao „nove“ konkuriraju autorskim albumima već spomenutog Dine Jelusića, ili Vojka V.
Ako smo već u prvoj kategoriji detektirali neke čudnovatosti, što će li tek biti dalje…srećom, nominacije za Pjesmu godine također nisu razočarale i vrlo realno prikazuju ono pravo stanje stvari u hrvatskoj diskografiji gdje publika i struka definitivno i dokazano najviše otkidaju na Parni valjak i Prljavo kazalište (ne pitajte me koje, tko će to više pratiti). Ako mi ne vjerujete – pogledajte samo brojke – obje pjesme ovih bendova će tako zajednički jedva prebaciti milijun i pol pregleda na YouTubeu, no ponekad je bitno dobiti nominaciju, čini se, isključivo zbog postojanja. Kad smo kod postojanja, u kategoriji za pjesmu godine Grše i njegova „Mamma Mia“ naprosto ne postoje, a riječ je o pjesmi koja je proteklih mjeseci treštala iz svakog zvučnika, i FYI broji oko 20 milijuna pregleda na YouTubeu. Ima smisla, možda je Grše ipak prealternativan glasačkom tijelu Porina.
Kategorija za najboljeg novog izvođača godine donosi nam uzbudljiva imena – taman kad se čovjek na trenutak ponada kako ovdje postoji neki glas razuma sa nominacijom za IDEM-a, čiji je „bedroom indie diy post pop punk smeće“ album „Poyy“ prošle godine proizveo pravu malu revoluciju na domaćoj sceni, vrijeme je za udarac realnosti, pa će se tako u istoj kategoriji natjecati i Lu Dedić s ukupno dva singla – pardon, tri, ukoliko računamo i aktualni „Plavi leptir“ s kojim konkurira na ovogodišnjoj Dori. Ako bih vam pokušala pobliže oslikati tu situaciju, to vam je otprilike kao da ja snimim pjesmu i automatski budem nominirana za novog izvođača godine jer sam rodbinski vezana uz Porin. Svatko s iole razvijenom sposobnošću promatranja svijeta oko sebe ne može ne primijetiti kako se Antun Aleksa svojim angažmanom na sceni polagano penjao stepenicu po stepenicu na svom putu do „vrha“, a istovremeno, takav se (rekli bismo – normalan) karijerni put na neke druge sudionike jednostavno ne može primijeniti.
No, da ne bude sve tako crno, kategorije za najbolje albume zabavne i pop glazbe otprilike jedine i imaju kakvog-takvog smisla, jer ipak je riječ o izvođačima koji su pretežno zabavni našim bakama i djedovima koji još nisu podlegli demenciji i ostalim kognitivnim poremećajima. Ipak, u čitavoj ovoj analizi ipak valja istaknuti i jedan pozitivan pomak – naime, Natali Dizdar, Detour i Matija Cvek konačno su nominirani u kategoriji najboljeg albuma pop glazbe – mogli su, po dosadašnjoj logici, završiti i u nominacijama za najbolje albume alternativne glazbe ili za novog izvođača godine. Kad smo kod alternative, jednog dana bih voljela vidjeti jasna mjerila za sve nominirane u toj kategoriji. Recimo, onima koji prate alternativnu scenu Nina Romić možda ne predstavlja srž „alternative“, ali ako situaciju sagledamo iz drugog kuta, ipak je Nina puno alternativnija od benda čiji je prošlogodišnji eurovizijski hit „Mama ŠČ“ sad zaživio u svim mogućim verzijama i varijantama, priskrbivši si čak i nominaciju za najbolji album elektroničke glazbe. Tako smo nakon višemjesečnog eurovizijskog terora napokon ulovili nešto vremena za predah – a Let 3 je to pametno iskoristio kako bi se, taman u žiži sezone nagrada, dodatno ispromovirao uoči novog pohoda na Doru sa forama o otmicama koje su smiješne otprilike isključivo već spomenutoj populaciji ljudi od 65 do 85 godina, a koju još nije nagazila demencija. Kad bolje razmislim, taj je marketinški pristup upravo i idealan za one s demencijom jer će gledatelj jednostavno zaboraviti što je čuo i vidio pa će mu fore Leta 3 uvijek iznova biti smiješne.
Obzirom na količinu nominacija s albumom koji, osim već spomenute pobjedničke pjesme s Dore 2023. ne nudi ama baš ništa novo, pitam se da li zaista postoje osobe koje su usprkos tom prošlogodišnjem maltretiranju još imale vremena i volje slušati i remikseve Mame ŠČ, a ja, dok pokušavam pronaći riječi da vam opišem taj horor, zaista aktivno razmišljam jednostavno obrisati cijeli ovaj tekst i napisati – „Nominirani su Let 3. Čestitamo!“ S jedne strane, čitatelji će to lakše probaviti, a s druge se bogme niti ja neću previše mučiti. Zapravo, čak mi je i pomalo žao da „Mama ŠČ“ nije snimljena u nekoj etno verziji pa da može konkurirati Cinkušima, koji su u kategoriji najboljeg albuma etno glazbe nominirani – dvaput.
Dakle, što smo to točno dobili trideset godina kasnije? Zaista ništa novo – Porin se još jednom srozao do one bizarne razine u kojoj mu poželite čestitati isključivo zato što i dalje opstaje dok usput mazohistički promatrate paradu kiča ove godine posebno ukrašenu lažnim osmjesima i čestitkama. Kod Porina je najzabavnije što će upravo čestitari biti prvi koji će, kao i obično, iza leđa potiho komentirati što zapravo misle o najprestižnijoj domaćoj glazbenoj nagradi. Plot twist – većina ih misli sve najgore, samo se to ne usude izgovoriti naglas.
Ukratko, došli smo do široko prihvaćenog stava kako je Porin „nagrada ionako izmišljena za nominiranje prijatelja“, došli smo do toga da niti jedna dodjela ne može proći bez izvođača koji na sceni djeluju desetljećima dok istovremeno desetljećima nisu sposobni objaviti suvisli album, došli smo do toga da pjevači s jednom objavljenom pjesmom dobivaju nominacije i ukratko – došli smo (već odavno) do one točke u kojoj je Porin relevantan isključivo sam sebi. Mnogi od nas su to shvatili, a vrijeme je da to shvate i njegovi osnivači – pritom dakako mislim na Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatsku radio televiziju i Hrvatsku glazbenu uniju, a nikako na idejne začetnike ove nagrade, čije se ime i prezime srećom niti ne može pronaći na službenim stranicama Porina. Uostalom, idejni osnivači ove nagrade vjerojatno su odavno shvatili u što se Porin pretvorio ili se pak dobro zajebavaju negdje gore promatrajući uznemirene Facebook ratnike koji nam uporno pokušavaju objasniti kako je Porin i dalje relevantan.
Zaključno, preostaje nam od srca čestitati svim omiljenim gubitnicima godine, a koji su iz ove sezone dodjela izašli kao pobjednici – bez nagrada i bez nominacija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
