Jedan od najvećih festivala u ovom dijelu Europe Nova Rock počeo je ove godine znakovito – na petak 13. te se datum poklapao sa punim mjesecom. Osim što je festival pao na taj datum ovogodišnje izdanje bilo je jubilarno deseto te su svi očekivali da će ovo izdanje nadmašiti sva prijašnja. Isto tako i line-up je to dao za nagovijestiti te je spektakl mogao započeti.
Festival se već standardno održava na tri pozornice – plavoj (glavnoj), crvenoj (manjoj) i onoj najmanjom – Red Bull stageu. Udaljenost između plave i crvene je poprilična te je kolega fotoreporter uz pomoć mobilne aplikacije izračunao da smo samo za prvi dan koncerta prešli preko 20 km. Osim što je udaljenost velika “probleme” stvaju velika prašina, pjesak, vjetar i prvog dana jako sunce koje je na kraju dana bilo primjetno na gotovo 90 posto tijela koja su šetala tim prostorima.
Čast da festival otvore na glavnom Blue stageu pripala je mnogobrojnom meksičkom bandu Panteon Rococo koji su to vrlo dobro iskoristili te je u njihovom nastup uživao popriličan broj gledatelja. Čini mi se da su se i organizatori, ali i gledatelji ove godine puno bolje spremili za otvaranje. Prošle godine radi gužve na ulazima veliki broj posjetilaca je kasnio na otvaranje, a onda su usput čekajući u redu kratili vrijeme onako kako se to radi na koncertima – uz sve vrste alkohola te je prošle godine na samom otvaranju bilo nekih koji su “zaspali” već na prvom bandu. Panteon Rococo to nisu dopustili te su gledatelji uz ska ritmove podizali veliku prašinu zbog već navedenog pijeska. Nastavak programa na plavom stageu ponudio je još žešće ritmove – Crazy Town.
Njihov dinamičan nastup nije se dao pogledati do kraja (i odslušati njihov najpoznatiji hit „Butterfly“) jer je trebalo žurno ići na drugi stage pogledati metal legende Sepulturu. Moje mišljenje je da ovaj band nije zaslužio da svira gotovo na otvaranju festivala, ali organizatori su očito drugačije mislili. Profesionalno odrađen nastup za vrijeme kojeg je bilo gotovo nemoguće disati u mosh pitu – atmosfera je izgledala kao usred pustinjske oluje, samo tu ne da nije bilo ljudi nego je gužva bila prevelika. Lagano umivanje nakon njihovog nastupa, čišćenje svih dišnih puteva i vrijeme je bilo za Phila Anselma. Još jedan žestoki nastup Phila sa još jednih od njegovih projekata – The Illegals. Čovjek jednostavno nije baš raspoložen za komunikaciju sa publikom za razliku od slijedećeg banda.
Za nastup ovog banda koristiti ćemo samo riječi – seks i cice. Naravno riječ je o Steel Pantheru. Nema žene koja se nije pojavila na ramenima (najvjerojatnije svoga dečka) koja nije bila “počašćena” rečenicama tipa: „Čuvaj mi je, da vidim šta može u bakstageu“ ili “molbom” da pokaže svoje cice. Riječi „fuck“ i „boobs“ bile su upotrebljene nebrojeno puta, ali (za naše pojmove nevjerojatno) svaki put je riječ boobs ili tits bila nagrađena novim parom golih grudi koji su osim najbližih u publici mogli vidjeti i svi drugi na dva velika ekrana u sklopu stagea. Isto tako moram napomenuti nakon viđenog, da vjerujem da su osim muškog djela publike i sve te cure/žene bile vrlo nestrpljive kako bi pokazale svoje atribute u svojih pet sekundi slave.
I onda “dosadni” Slayeri. Ne znam šta više reći o bandu koji gledam 2-3 puta godišnje i koji zaista odlično odrađuju svoj posao, gotovo bez odstupanja od nastupa do nastupa, bilo to na festivalu ili manjoj dvorani kao kod nas u Zagrebu prošle godine. Njihov zvuk zbilja rastura i tu se može samo nakon svega reći ono što većina fanova uzvikuje prije i za vrijeme njihovih nastupa: „Fakin Sleejaaaa!!!!!!
Za kraj dana na manjem crvenom stageu nastupili su Volbeat (koji su imali čast da na tom istom stageu zatvore festival prošle godine). Kao da nije prošla godina dana, osim što su malo više uložili u produkciju, pa mi se činilo da je to samo nastavak od prošle godine. Za pohvaliti je bilo i jednu gledateljicu koje je u svojim invalidskim kolicima odsurfala na stage. Za prvi dan jedina mala zamjerka što su Limp Bizkit i Slayer nastupili u indentično vrijeme, a vjerujem da iako su žanrovno različiti da ih je velik broj ljudi htio poslušati oboje.
The Prodigy – šta reći… Band koji i nema previše dodirnih točaka sa ostatkom festivala, umor i neke druge stvari rezultirali su time da je glavna pozornica za vrijeme njihovog nastupa zjapila poluprazna… Sve u svemu ocjena prvog dana: vrlo dobar.
Dan Drugi – odlučili smo popratiti cijeli dan na glavnoj pozornici, ne radi umora već radi izbora bandova. Taj dan na tom stageu svirale su se sve vrste metala. Krenulo je sa Epicom, ali s obzirom da nisam ljubitelj takve glazbe ne mogu dati ocjenu nastupa. Nakon toga je nastupio “kontroverzni ” Ghost. Zašto kontroverzni? U normalnom svijetu on i nije neka specijalna pojava, ali ne vjerujem da bi se uskoro mogao pojaviti u Hrvatskoj s obzirom na to koliko dušebrižnika ima u ovoj državi. Vjerojatno bi ga zabranili pri samoj pomisli o njegovom nastupu baš kao što je bio problem i s Marylinom Mansonom u Puli, ali nikad s ne zna. Uglavnom njegova glazba je vrlo kvalitetna, nastup je isplaniran do svakog i najmanjeg detalja, pokreti grandiozni, jedino što se čovjek oblači kao (crni) papa, ostali članovi banda su obučeni kao doktori za kugu iz srednjeg vjeka, a pjesme počinju srednjevjekovnim koralima. Neki bi rekli vražje stvari…
Nakon dvije godine na Nova Rocku ponovo su solidno nastupili Trivium. Nakon njih slijedio je Amon Amarth koji smo nedavno imali prilike gledati u Zagrebu. Ponovo se potvrdilo da njihov nastup puno bolje zvuči u manjoj dvorani, gdje je sve intimnije nego na velikom otvorenom prostoru. Još kad se uzme u obzir da na festivalu ne slušaju svi baš njih lako je zaključiti da je to bilo daleko od njihovog nastupa u Zagrebu.
I onda headlineri dana – Iron Maiden. Odličan nastup na glavnoj pozornici pred barem (po mojoj procjeni) 30-40 tisuća fanova. Vizualni nastup je pravi užitak za gledati – promjene pozadina, Eddy u više navrata na stageu , vatra, vatromet i slične stvari, međutim onaj audio dio mi se nije učinio najbolji. Jednostavno imam osjećaj da band to odrađuje/zarađuje i da ne daju 100 posto od sebe (pogotovo Bruce).
Kraj dana bila je velika nepoznanica – David Hasselhoff?! Prije njegovog nastupa čuli smo priče da je velik broj gledatelja došao iz Njemačke baš radi njega, pa smo htjeli vidjeti zašto. Odgovor na to pitanje i danas mi nije jasan, ali jednostavno i David, kao i Prodigy dan ranije, nisu se trebali pojaviti na stageu. Jer šta reći o nastupu jednog šlager “djedice” oko kojeg plešu dvije ljepotice (ali i o tome bi se dalo), a u pozadini se vrte filmovi o njegovom životu. Očito njemačko govorno područje to razumije bolje nego mi…
Treći dan kao uvod u veliko finale ponudio je drugačiju priču od prethodna dva po pitanju osiguranja – sve je bilo strože, a valjda najzaslužniji za to su bili Black Sabbath. Ali krenimo redom – prvo žestok nastup Arch Enemyja sa novom (jednako žestokom) pjevačicom Alissa White-Gluz. Uvijek je lijepo vidjeti i koju pripadnicu ljepšeg spola kako rastura na pozornici. Nakon toga selidba u punk vode – kultni Bad Religion nastupili su na manjem stageu. I dalje vrlo energični i šaljivi u svom nastupu najavili su bandove koji slijede nakon njih – Flogging Molly i NOFX. Naravno za pravo su nastupali Dropkick Murphys i The Offspring. Dropkick Murphys su se pobrinuli za veliku veselicu. Rijeke ljudi slijevale su se za vrijeme cijelog njihovog nastupa prema stageu. Do sada nikada u životu nisam vidio toliko masovan crowd surfing za vrijeme koncerta. Tek što bi sišli ispred stagea svi su išli ponovo nazad na kraj u publiku na novu “vožnju”. Moram priznati da su i redari bili izrazito korektni, da su pomagali ljudima da se ne ozlijede i nisu pokazivali niti najmanje znakove nervoze – teško da bi kod nas tako nešto prošlo. Na žalost punk dalje nisam mogao pratiti s obzirom da je na glavnom stageu u isto vrijeme sa The Offspring nastupao i Rob Zombie. Offspring sam već gledao tako da je odluka pala na Zombija.
Međutim prije njega nastupili su Hatebreed – nakon dvije godine pomakli su se na ovom festivalu sa maloga na veliki stage te su i pokazali zašto. Jednostavno su u suradnji s publikom rasturili stage i sve ispred stagea. “Tommorow you’ll sound like me” i “No voices left” bile su glavne poruke koje je Jasta slao publici i koja je maksimalno trošila svoja grla da ga prati. Bila je to zadnja “pješčana oluja” na festivalu.
Rob Zombie sa svojim je bandom i svojim energičnim nastupom još malo zagrijao atmosferu, dok su Avenged Sevenfold osim nastupom to nadogradili i pirotehnikom u smjeru velikog finalua – Black Sabbathu.
I onda je pojavio on… Prepoznatljiv “piskutavi” glas koji zvuči gotovo savršeno natjerao je cijelu publiku da ga prati gotovo cijeli koncert. Karizma Ozzyja Osbournea i Tonyja Iommija podigla je atmosferu do vrhunca. Jer biti na ovom koncertu (s obzirom na najave o definitivnom prekidu banda koncertom u Londonu) značilo je biti dijelom povijesti. “God bless you” i “We love you” standardne riječi za kraj… Definitivan kraj? Vidjet ćemo…
Sve u svemu odličan festival, na kome su svi ljubitelji žešćeg zvuka barem u nečemu mogli uživati. Međutim ostaje pitanje nakon svih Terranea, Underwalla i sličnih da li ćemo mi iz Hrvatske i slijedećih nekoliko godina morati potegnuti po par stotina kilometara da bi uživali po par dana u dobroj žestokoj muzici? Jer kako već godinama u Sloveniji mogu opstati i Metal Days i Punk Rock Holiday, a kod nas sve propada… Ne govorim ovo radi sebe (jer velika većina nas će nekako skrpati za neki nastup nekog banda u Grazu, Beču, Tolminu ili gdje već) već zbog pitanja: na kakve festivale će naši klinci ići?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
