Austrijski Nova Rock festival koji se održava u Nichelsdorfu i ove godine je bio jedno od najvećih rokerskih poprišta u našem susjedstvu.
S obzirom na terorističke napade u posljednje vrijeme u Europi, pogotovo na koncertima i festivalima, ovogodišnji Nova Rock započeo je uz pojačane mjere sigurnosti. Medutim čim se prošla ta ‘rutinska kontrola’ sve je bilo isto kao i prethodnih godina.
Prvi dan počeo je u znaku sunca, gomile pijeska, odličnih bandova i još bolje atmosfere. Čast da otvore ovogodišnji Nova Rock festival u austrijskom Nickelsdorfu pripala je bandu Like a Storm koji su to čisto solidno odradili. Prvi “ozbiljniji” izvođač koji je nastupio bio je australski Airbourne, dakle i hrvatskoj publici poznat (i klasičan) primjer hard rocka, “nasljednici” legendarnih AC/DC-a, a kako su pjevač i gitarist Joel O’Keeffe sve više zagrijavali publiku, tako je prašine bilo sve više u zraku.
Nakon njih pozornicu su zauzeli, seksom opsjednuti Steel Panther. Dečki razmišljaju samo o “tim” stvarima, svejedno im je ide li to u ‘normalnom obliku’, backdoor, ili samo običan blowjob, tako bar kažu. Dok ima akcije čak im je svejedno i je li u pitanju muško ili žensko, bitno je da se “trpa”. Takvim temama u pjesmama i pričom između pjesama animirali su publiku da pokaže ‘malo više mesa’ nego kod drugih bandova, pa je viđeno nekoliko pari velikih ženskih, ali i muških sisa, jer nitko ne zamjera ovim glam metalcima što žive u 1980-ima.
S Five Finger Death Punch bilo je puno pitanja oko njihovog nastupa, obzirom da su se dva dana prije festivala raspali, ali onda dan kasnije pomirili. Taman kad su svi mislili da je ta ‘sapunica’ gotova pojavili su se s novim pjevačem Tommy Vextom koji je obzirom na okolnosti vrhunski odradio svoj posao. Ok, malo duže stanke između pjesmama i malo kraći set, ali teško je naučiti set listu u jednom danu. Ako to maknemo na stranu, bio je to jedan odličan nastup, pogotovo za premijeru. I onda zvijezde večeri – Linkin Park. Vjerujem da su svi od njih očekivali čuda, ali dečki su očito malo ostarili i stisnuli kočnicu. Moje mišljenje je da su pjesme dosta sporije i dosadnije, ali jedan od naših najpopularnijih rock DJ-eva, DJ Kneža, bio je kratak i jasan; tim nastupom uništili su mu sve ono što je mislio o njima kao klinac od 13 godina. U maniri party završnice večeri nastupio je Fatboy Slim. Svi koji su ostali na festivalu do kraja pokazali su golemu energiju tijekom njegovog nastupa. Znači isto kao i Scooter koji je prije par godina digao cijeli Nova Rock na noge. Odličan kraj prvog dana koji je proletio iako se sve održavalo na glavnom Blue Stageu.
Drugi dan su u pogon stavljene obje festivalske pozornice, a time i izbor bendova veći. Prvi koji su napravili potpuni nered u publici bili su legendrni kalifornijski Suicidal Tendencies. Od prve pjesme “You Can’t Bring Me Down”, pa sve do zadnje, mosh pit je izgledao kao ratna zona – znojna ekipa, razbijene glave, svako malo netko na podu, hrpa izgubljenih tenisica, strganih sunčanih naočala i sve to popraćeno vrtlozima pjeska u zraku. Možda vremenski malo prerano, svirali su u tri sata popodne, mnogi su se tada još oporavljali od prvog dana, a mnoge su dotukli prije večeri, ali tako to ide kad je Mike Muir na pozornici.
The Dillinger Escape Plan su u sklopu svoje oproštajne turneje zagrijali ljude na manjem Red Stageu. Energičan nastup i preporuka svima da dođu pogledati njihov koncert u Zagrebu krajem kolovoza. Na žalost, Me First And The Gimme Gimmes nisam vidio jer je radi prometne nezgode kasnio koncert Architectsa. Oni su uletjeli na stage direktno iz autobusa i u skraćenom setu otprašili par hitova i otišli. Prije njihovog nastupa bilo je lijepo vidjeti kako su im u pomoć oko slaganja opreme na stageu uletili svi tehnički timovi drugih bendova koji su se tamo nalazili, svaki sa majicom banda koji prati na turneji.
Osim redovnih 30 stupnjeva Celzijusevim koji su grijali festival prva dva dana, nastup Gojire je bio popraćen vatrom, tako da je znojenje u publici u tom trenutku bilo na maksimumu. Slijedili su solidni nastupi Mastodona, Good Charlottea i In Flamesa, dok je Pendulum svojim žestokim drum and bassom razvalio glavni Blue stage. Na žalost to se nije moglo reći za Blink-182 koji su definitivno bili najveće razočarenje drugog dana. Zvučali su kao neki loš boy band. Vatrom ispisano “Fuck” iza njihovih leđa ujedno je i najbolji komentar nastupa.
I onda u pola sata iza ponoći, krenuo je, usudio bi se reći, najveći trash metal band ikada – Slayer. Vjerni svom stilu već preko 35 godina, bez previše komunikacije s publikom, otprašili su sve svoje hitove u slijedećih sat i pol vremena. Jednostavno ta snaga zvuka koja izbija iz njih natjerala je sve one koji su bili na koncertu na sumanuto headbanganje, i to ne samo u prvim redovima, nego i daleko iza pozornice. Nevjerojatno dobar i moćan zvuk je ono što taj band pruža već godinama, te iako sam ih gledao već desetak puta teško je ostati ravnodušan prema njima. Iako su već odavno pregazili pedesete, i Tom Araya i Kerry King na stageu izgledaju, i grizu, kao neki klinci koji su tek počeli svirati.
Treći dan donio je kišu. Ujutro nevrijeme, preko dana kiša nekoliko puta, pa malo sunca, a onda navečer za vrijeme headlinera prolom oblaka u par navrata. Sreća je da je Nickelsdorf na ravnici, kilometrima oko njega nema niti jednog brežuljka pa se vrijeme brzo mijenja. Što se tiče nastupa izvodača taj dan se moglo svašta vidjeti, ne samo metal, nego i hrpa novih, za mene potpuno nepoznatih bandova s njemačkog govornog područja. Od onih “poznatijih” izdvojio bi nastupe Kreatora, koji su svoj standardan set zaokružili vizualnom koreografijom – uvod u kojem su na stage došla dva frajera s bakljama i nakon toga su odmah ispalili crne konfete – izgledalo je kao da su po publici posipali pepeo iz urne i to je nešto što sam prvi put vidio na koncertima. Ali odlično paše uz njihovu pjesmu “Satan Is Real”. Nakon toga je bilo još ispucavanja raznoraznih konfeta, da bi nastup opet završili bakljadom. Očito vizualnim djelom pokušavajući na ovakvim festivalima privući nešto novih i mlađih fanova.
Nastup Prophets Of The Rage bio je praćen kišom. Međutim, to nije škodilo izuzetno nabrijanoj atmosferi. Hitovi Public Enemyja, Rage Against Machinea i Cypress Hilla tjerali su publiku na delirično skakanje. Definitivno odličan gig koji ćemo uskoro vidjeti na zagrebačkoj Šalati.
I onda System Of A Down… Gotovo 20 godina nakon njihovog nastupa u Domu Sportova ponovo sam ih imao priliku gledati. Izazvali su definitvno najveću gužvu na festivalu, ali su definitivno imali i najbolji nastup. Od prve do zadnje pjesme svi su aktivno sudjelovali u njihovom energično-shizofreničnom performansu. Niti jaka kiša i jaki vjetar nisu mogli oneraspoložiti, a kamo li rastjerati publiku s njihovog koncerta. Nakon impresivne liste od čak 30 odsviranih pjesmama na koncertu, zaključak je da ih želim vidjeti još jednom.
Zadnji, četvrti koncertni dan otvorili su Eskimo Callboy i Suicide Silence. Međutim, neovisno o žestini njihove svirke bilo je više nego primjetno je da su ljudi već pomalo umorni i da se festival bliži kraju. Atmosfera je malo splasnula tog oblačnog dana. Bendovi su se trudili svojim nastupima izvući još malo preostale snage iz posjetitelja. Tako su Rancid svojim old school punkom podigli na noge glavni stage na otvorenju svojeg koncerta pjesmom “Radio”, mlađim posjetiteljima vjerojatno poznatijoj u NOFX varijanti. Bio je to klasičan punk nastup, bez previše glamurozne rasvjete i drugih efekata. Nakon njih Hatebreed su na manjem stageu, iako se radi kiše smanjila količina pjeska u zraku, uspjeli napraviti popriličnu pjesčanu oluju ispred stagea. ‘Poderali’ su nekoliko svojih najvećih hitova, odlično prihvaćenih od publike.
No umora na kraju dana nije bilo, a tako nešto može napraviti samo Green Day. Njihov klasičan performans digao je publiku. Pozornici je bio pridodan produženi ‘catwalk’ stage s kojeg je poduzetni Billy Joea Armstrong komunicirao s publikom i ‘izvadio jednog iz mase da otpjeva par stihova sa njim tijekom koncerta. U besprijekornom nizu hitovi su se redali, publika je uživala, a band po tko zna koji put potvrdio da su i dalje vrhunska atrakcija.
Nakon njih nastupili su i nama jako dobro poznati Sabaton. Uigrana švedska petorka na sebi svojstven način zabavljala je publiku na zatvaranju Nova Rock festivala, koji je ujedno ove godine probio rekorde posjećenosti. Iznimno velik broj bandova naglasio je da im je čast svirati na ovom festivalu i jednostavno teško je opisati riječima tu vibru koju ima Nova Rock. Ta velika posjećenost festivala bila je svuda osjetna; na trenutke je gužva bila prevelika, pa su se prvi redovi kod pozornica zatvarali da ne budu prenatrpani, parking mjesta ispred festivala su bila dupkom puna, ali službene brojke će to naknadno potvrditi. Datumi za 2018. godinu je potvrđen: 14.-16. lipnja, pa tko god je zainteresiran za odličnu zabavu neka su ga zabilježi u kalendar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
