Poslije slabijih albuma iz 2011., Marianne Faithfull i Lucinda Williams istodobno se vraćaju s novim materijalom, sa različitim ishodom.
Nakon posljednjeg albuma „Horses and High Heels“ iz 2011. koji bolje pamtimo po užasnoj naslovnici nego po kvaliteti pjesama, Marianne Faithfull se vratila receptu prethodnih, puno boljih albuma iz prošlog desetljeća sa novim uratkom naziva „Give My Love to London“.
„Easy Come, Easy Go“ bio je dvostruki album sa nekoliko sjajnih obrada recentnijih uspješnica indie izvođača poput The Decemberists, Neko Case ili Morrisseya, na novom albumu Marianne obrađuje „Going Home“ sa prezadnjeg albuma Leonarda Cohena „Old Ideas“, te standard „I Get Along Without You Very Well“ Hoagyja Charmichela, poznatu po izvedbi Franka Sinatre.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yHVFarjq-D0&feature=youtu.be[/youtube]
Ostatak pjesama više odgovara onome što je napravila na „Before the Poison“ iz 2004. godine, kada se udružila s kantautorima poput Nicka Cavea, PJ Harvey i Damona Albarna, što je rezultiralo njenim najboljim kasnim albumom. Nick Cave i njegov vjerni multiinstrumentalist Warren Ellis, ovaj put s još jednim Bad Seedom, Jimom Sclavonousom, vratili su se i na „Give My Love To London“. Caveov je doprinos pjesma „Late Victorian Holocaust“, laganica srodna materijalu sa „No More Shall We Part“, posebice bonus pjesmi „Grief Came Riding“ ili „Darker With the Day“. Ellis svira na još nekoliko pjesama poput „Deep Water“ i žestokoj „Mother Wolf“.
Osim Caveove ekipe, lista suradnika uključuje i Rogera Watersa koji je skladao odličan prvi singl „Sparrows Will Sing“, Stevea Earla čiji je rad naslovna pjesma , te Annu Calvi na „Falling Back“. Ne čudi stoga da je produkt udruživanja takvih imena album koji se može mjeriti i sa najboljim materijalom koji nam je Faithfullova poslužila u posljednje vrijeme.
I Lucinda Williams je 2011., kao i Marianne, nakon dva odlična albuma iz druge polovice prošlog desetljeća, „West“ i „Little Honey“, objavila manje sjajan album „Blessed“, te istovremeno sa starijom kolegicom objavljuje novi album „Down Where the Spirit Meets the Bone“.
Za razliku od Faithfull, ona se nije vratila provjerenom konceptu usredotočenih i čvrstih prethodnih albuma, već sa dvostrukim albumom kojemu je najveći problem upravo format. Iako na njemu ima dovoljno materijala kvalitetnijeg od onoga sa „Blessed“, prvenstveno poput pjesama koje otvaraju svaki od dva diska, bolne „Compassion“ i bluzerske „Something Wicked This Way Comes“, zbog velikog broja pjesama on ostaje utopljen u mnogobrojnim prosječnim momentima.
Lucindin glas zvuči slomljeno i umornije nego ikad, i to u najboljem mogućem smislu, a najviše na već spomenutoj „Compassion“, prilagođenoj pjesmi njezinoga oca pjesnika Millera Williamsa, koja govori o potrebi za suosjećanjem sa svima, jer nikad se ne zna „ what wars are going on/ Down there where the spirit meets the bone.“ Singl „Burning Bridges“ više je radiofoničan, iako također mračan, a u bolje trenutke spada i zafunkani rock „Protection“. Da je upotrijebljen neki stroži princip kontrole kvalitete, mogli smo pred sobom imati odličan jednostruki album, umjesto samo dobrog na dva diska.
Ocjene:
Marianne Faithfull „Give My Love To London“ (Dramatico, Naïve, 2014.): 8/10
Lucinda Williams „Down Where The Spirit Meets the Bone“ (Highway 20 Records, 2014.): 6/10
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
