U razmaku od tri tjedna novima albumima su nas počastili otac i sin Earle. Dok je ‘Kids in the Street’ najbolji album Justina Townesa Earlea, na ‘So You Wannabe an Outlaw’ njegov se otac Steve nakon izleta u blues vraća kako bi potvrdio svoju krunu prvog country odmetnika.
![Justin Townes Earle "Kids in the Street"](https://www.ravnododna.com/wp-content/uploads/2017/06/JTEweb-360x360.jpg)
Najvjerojatnije se tek zbog naziva “Kids in the Street” smatra nastavkom trilogije albuma Justina Townesa Earlea koje čine “Absent Fathers” i “Single Mothers” iz 2014., odnosno 2015. godine. U odnosu na ta njegova dva posljednja studijska albuma ipak se dosta toga promijenilo. Prije svega, ovo je prvi album mlađeg Earlea koji nije snimljen u Nashvilleu, a u odnosu na spomenute prethodne dvije ploče, Justin na “Kids…” pronalazi dozu vedrine i slobode koja mu dopušta da proklizi kroz razne stilove od rockabilly soula kojim otvara ploču u pjesmi “Champagne Corolla”, pa sve do gumbo rhythm and bluesa New Orleansa kakav znaju skuhati Dr. John, ali i otac Steve Earle sve češće nakon rada na seriji “Treme”. Justin se tog stila dotaknuo u “15-25”, jednom od najzanimljivijih trenutaka albuma koji na svjež način govori o staroj bluzerskoj temi zločina i kazne: “Fifteen to twenty-five, I know I’m probably lucky that I survived,” pjeva mladi Earle, “I could be doing 25 to life.”
Naslovna pjesma donosi sentimentalan pogled u vrijeme odrastanja prije dva desetljeća s kojim će se Justinovi vršnjaci sa sjetom poistovjetiti (osobno me od njega dijeli tek dva tjedna starosti), a u pjesmama poput “Faded Valentine” pokazat će da se snalazi da se kao kantautor jednako dobro snalazi i u klasičnom honky tonk countryju. Nadalje, “Same Old Stagolee” će se okušati i s tradicijom country folka i baladom o okrutnom ubojici koja je svoju najpoznatiju modernu verziju doživjela u pjesmarici Nicka Cavea. Mladi Earle se u svojoj verziji najviše oslanja na onu Mississippi Johna Hurta, a u miks ubacuje i neočekivan solo na vibrafonu. Album završava čistom soul baladom “There Go a Fool” koja potvrđuje da je ova eklektična šetnja kroz stare stilove američke glazbe definitivno rezultirala najboljim albumom sina Earlea do sad.
![Steve Earle "So You Wannabe an Outlaw"](https://www.ravnododna.com/wp-content/uploads/2017/06/6560967-360x363.jpg)
Njegov otac Steve je prije točno godinu dana objavio svoj studijski izlet sa Shawn Colvin, a prije posljednji mu je album s njegovim pratećim sastavom the Dukes bio “Terraplane” iz 2015. na kojemu se uspješno okušao u blues formi. Njegov novi album “So You Wannabe an Outlaw” već i samim naslovom upućuje na to da će se stariji Earle vratiti u područje glazbenog žanra u kojem se profilirao prije trideset godina albumima poput “Copperhead Road”, a riječ je, naravno, o outlaw countryju. U posljednje vrijeme sve je više klinaca koji nastavljaju glazbenu tradiciji tog specifičnog stila, kao što su Chris Stapleton ili Colter Wall, o čijem smo prvijencu nedavno pisali. neki od njih, a pritom prvenstveno mislim na Johna Morelanda i njegov ovogodišnji album “Big Bad Luv”, igraju potpuno istim oružjem kao i Steve Earle, a donose pritom i neku novu svježinu te prijete kako bi kralja postmodernog odmetništva mogli stajati krune. Steve se zato vraća s isukanim pištoljima i potvrđuje da svi mladi revolveraši koji ujašu na njegov teren moraju itekako biti oprezni i pokazati poštovanje.
Istu dozu poštovanja i Steve pokazuje svojim prethodnicima od kojih je i sam učio zanat. Naslovna pjesma je otvorena posveta Waylonu Jenningsu, dok je “Walkin’ In L.A.” odrađena u stilu pokojnoga Raya Pricea, s vokalima Johnnyja Busha, nekadašnjeg člana Priceovog benda. Isto tako, album zatvara “Goodbye Michelangelo”, balada posvećena lani preminulome Guyu Clarku, uz Townesa Van Zandta vjerojatno najvećem Earlovom uzoru s početka karijere. Da nije gotov s bluesom, ili bolje – da blues nije gotov s njim – Steve će jasno dati do znanja urlajućom izvedbom “Fixin’ to Die”, opakom pjesmom izniklom iz rukavca delte Bukke Whitea. Valja i izdvojiti duet s Mirandom Lambert “This Is How It Ends”, baladu o raspadu braka. Uglavnom, može se reći da stari Earle i ovim albumom svakako održava uglavno vrlo visoku ljestvicu postavljenu albumima objavljenim u posljednjih deset godina. Sin Earle je napokon dokazao da mu je mjesto u kategoriji velikih kantautora, gdje mu je otac od prvoga dana bio; a novim albumom Steve je potvrdio da iz te kategorije ne misli dok je živ.
Ocjene:
Justin Townes Earle ‘Kids in the Street’ (New West Records, 2017.): 7/10
Steve Earle & The Dukes ‘So You Wannabe an Outlaw’ (Warner Bros, 2017.): 8/10