U nekom idealnom svijetu to bi ispravila ova kompilacija i, kako poručuje stih iz uvodne pjesme koji sam posudio za naslov, ‘učila ko je Viktor Hara’.
Neka glazba i neki autori mogu djelovati poput učitelja i upoznati nas s važnim ličnostima iz književnosti, povijesti, filma ili bilo čega drugoga. Za Victora Jaru, ovom prilikom ‘po Vuku’ pretvorenom u Viktora Haru, prvi sam put čuo zahvaljujući Joeu Strummeru i The Clashu, točnije stihovima iz njihove pjesme “Washington Bullets” (“as every cell in Chile will tell the cries of the tortured men/remember Allende, and the days before, before the army came/please remember Victor Jara, in the Santiago stadium”). Bilo je to vrijeme prije svemogućeg interneta i internetskih tražilica pa se iskreno više i ne sjećam gdje sam doznao da je riječ o jednom od ultimativnih ljevičarskih martira – pjesniku, kantautoru, kazališnom redatelju, komunističkom aktivistu i Allendeovom pristaši – kojega su, poslije dolaska Pinochetove vojne hunte na vlast, zvjerski mučili i izrešetali na stadionu u Santiagu.
Njemu u čast koncerte je organizirao Bob Dylan, spominjali su ga U2 i Simple Minds, konceptualni album o njegovom životu prije nekoliko je godina snimio James Dean Bradfield iz Manic Street Preachersa, a i stravično smaknuće prikazano je u Netflixovom dokumentarcu “Massacre at the Stadium”. Vjerodostojnost takvih filmova donekle treba uzeti s rezervom, no stvarno želim vjerovati da je Jara usana razrezanih udarcima pjevao “Venceremos” ili po naški “pobijedit ćemo”, dok je iz više izvora potvrđeno i dokumentirano kako je nekoliko sati prije nego što su ga streljali napisao svoju zadnju poemu “Stadio Chile”.
Točno pola stoljeća nakon što su, kako je to u uvodnoj pjesmi “Ruke Viktora Hare” izrecitirao Miloš Zubac, “Ameri sjebali i Čile pa onda vlast dali lokalnim fašistima”, Novi odmetnici snimili su album “Iznad tame (pjesme za Viktora Haru)”. Za one koji ne znaju, iza tog zvučnog naziva krije se skupina bendova i autora koji su se prije nekih 10-15 godina okupljali na festivalima koje je na svom imanju u Vrgorcu organizirao pokojni Ivica Stanković. Među njima su bili i Nina Romić, Ivan Škrabe te bend čiji raspad još uvijek nisam do kraja prežalio, blues poete iz Dugog Sela zvane Olovni ples. Sve njih pronaći ćemo i na ovoj kompilaciji, ali ne i samog Jaru pošto su, umjesto njegovih vlastitih, uglazbljeni stihovi hercegovačkog pjesnika Mehmeda Begića. To na prvu može djelovati malo razočaravajuće u kontekstu upoznavanja s ovom istinskom ikonom čileanske povijesti i kulture, no Begićeva poezija vrlo živopisno i realistično prikazuje Victorove ideale, čežnje, patnje i, u konačnici, posljednje sate.
“Iznad tame” starta s četiri skladbe koje spadaju među najbolje na ovom izdanju, počevši od “Ruke Viktora Hare” u kojima nas Miloš Zubac ukratko uvodi u njegovu tragičnu sudbinu. Slijede mračna, pomalo rajanadamsovska americana “Crveno i crno” gdje Ivan Škrabe poput posljednjeg pozdrava ponavlja ‘stadion je tamnica’, “Santijago” Nine Romić smješten negdje na potezu od Joan Baez do Jadranke Stojaković te predivan duet “Svjetlost iz pustinje” Sanela Marića Mare i Isidore Milivojević u kojem se versovi o ljubavi izmjenjuju s onima o barikadama i granicama.
“Prošlost da preživim prelazim na drugu stranu” pjeva Nemanja Nešić, ujedno i producent albuma, glasom koji me podsjetio na jugoslavensku akustičarsku scenu sedamdesetih o kojoj baš nemam neko mišljenje, dok je Davor Matošević u “Septembar 1973” ugurao stvarno previše toga. U tih sedam minuta tako se našlo ex-yu prog rocka, prvenstveno prve ploče Drugog načina, snimljenog žamora, akustike, klavira, čak i orkestracija, ali sve to, unatoč ponekim zanimljivim dijelovima, djeluje nabacano i nefokusirano. Nekadašnji “olovni plesači” Nevjerni Tomo, odnosno Tomislav Zorić, i Stipe Periša, evocirali su radove bivšeg benda i Mehmedovu poeziju, baš kao nekad Matoševu ili Sudetinu, pretvorili u folk rock (Zorićeva “Atakama” s protestnim refrenom ‘moramo na ulice’), odnosno psihodelični blues u kojem sam začuo i eho “Oara” genijalnog frika Skipa Spencea (Perišino “Sutrašnje nebo”).
U “Oko rudnika” Katarine Juvančič i Dejana Lapanje Jara postaje simbol pobune i nepobijeđene želje za socijalnom pravdom utkan u sumornu priču o oproštaju (“navikavaš me na život bez sebe/ostavljaš me samu/u galami otpora otkrivaš mi tajnu”), dok je glazbeno ukorijenjena u šezdesetima premda je distorzirana električna gitara približava sadašnjosti. Intrigantna novosadska četvorka Kafa u ponoć uvrštena je s “Olovnom pjesmom”, dosta bliskom Olovnom plesu iz vremena kad su objavljivali za Zdenka Franjića, a naslovna stvar u izvedbi Sonje Segić u sebi sadrži i najviše “nove čileanske pjesme”, glazbenog pravca među čije je rodonačelnike spadao upravo glavni junak naše priče. Kao i kod “Oko rudnika”, njegovo ime i u ovim je stihovima inspiracija za “bespoštednu borbu za poredak iznad straha”.
Finale albuma sačinjavaju “Voda se muti” Nikole Neškovića koja poručuje da Jarina žrtva nije uzaludna ako se “ne šuti i uradi nešto”, a odjavna “Deca” Milana Koraća upravo su oni koji tu žrtvu ne smiju i neće zaboraviti. Poruka posljednje pjesme ima smisla jedino ako je preselimo u sredinu sedamdesetih jer stvarno sumnjam da nove generacije znaju tko su bili Allende i Pinochet, a kamo li Victor Jara.
U nekom idealnom svijetu to bi ispravila ova kompilacija i, kako poručuje stih iz uvodne pjesme koji sam posudio za naslov, “učila ko je Viktor Hara”. Taj idealni svijet nažalost egzistira samo u mašti, dok je u ovom postojećem čovjek koji je čitav život pjevao o ljubavi, miru i socijalnoj pravdi skončao sa četrdeset metaka u svom izmrcvarenom tijelu.
Ocjena: 8/10
(Kulturni Centar Vojvodine „Miloš Crnjanski“, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
