‘Što bi doista, strogo konceptualno, moglo spojiti rock-glazbu i filozofiju? Ništa… Barem, ništa konceptualno, pojmovno, sistemski, ne daj bože, znanstveno!’ zapisuje Marijan Krivak u tekstu ‘Šarlo je nežan…’ ‘Može li se novi val na bilo koji način dovesti u vezu s filozofijom…? Kao koncept sigurno ne!’ odlučna je urednica Ivana Greguric u uvodniku naslovljenom isto kao i knjiga, ‘Novi val i filozofija’. Čemu onda ova knjiga?
Među ostalim, ističe se, krajem sedamdesetih, kada je zakrčkao novi val, filozofija je u nas bila popularna. Većina novovalnih prvaka studirala je na humanističkim fakultetima, dobar dio njih na Filozofskom, te su imali određeno formalno obrazovanje u filozofiji. (Tekstovi „Kako se na Filozofiji studiralo ranih osamdesetih“ Darka Polšeka i „Aula est pro nobis“ Seada Alića esejističko-pripovjedački opisuju mjesto i vrijeme iz prve ruke.) Prema mišljenju Ivane Greguric, mnogi su novovalci, namjerno ili ne, nosili i prenosili ideje „kritike svega postojećeg“ izrasle u svijesti zainteresiranog pučanstva kroz djelovanje grupe ovdašnjih filozofa praxisovaca, koji su još od početka šezdesetih teorijski „rastakali bedeme staljinističkog i domaćeg dogmatizma“ (riječima Eve Grlić, „Sjećanja“, Durieux, 1997.); polemike oko Praxisa bile su sastavni dio ispitne literature novovalnih studenata humanističkih fakulteta.
„Tadašnje vrijeme,“ piše Greguric, „ponudilo je veliku iluziju slobode. Nije trebalo posebnih napora da bi se dezorijentirani i propadajući sustav podvrgao kritici, a za mnoge od sudionika novog vala same riječi su imale rang djela. Riječi nisu povlačile za sobom obvezu djelovanja niti neku stvarnu odgovornost zbog napisanog. Tako je stvorena iluzija borbe za velike ideale slobode, a radilo se zapravo o traženju identiteta… Novom valu ne pridajemo rang filozofskog mišljenja, najmanje rang ‘mišljenja revolucije’ (Praxis) ili revolucionarne prakse.“
„Jesu li tekstovi novog vala filozofski? Graniče li s filozofijom?“ pita se Bruno Ćurko u tekstu „Poimanje čovjeka od New York Dollsa do Šarla akrobate“. „Ako filozofijom smatramo kvalitetno promišljanje o bitnim stvarima života, onda bismo njihovo pjesništvo mogli nazvati filozofijom, popularnom filozofijom. To nije i ne smije biti akademska filozofija. Promišljali su navedeni autori i o čovjeku, njegovom mjestu u svijetu, njegovim pogreškama i zabludama i o njegovoj težnji za slobodom. … Novi val je bio izraz slobode.“
U osnovi, dakle, djela, nastupi i stihovi novovalaca predstavljali su borbu za individualnu slobodu, što se dakako može tumačiti i filozofskom mjerom, ali je, neovisno o njoj, u srži ideje rock’n’rolla otkad se pojavio i gdjegod se oglasio.
„…rock glazba od svojih (je) začetaka preinačila svekoliki doživljaj svijeta oko nas. Rock’n’roll Um potire građanski raz-um. Obitelj, (građanska) Država, Autoriteti, Totaliteti… Crkva i Nacija, svi se oni dovode u pitanje samom temeljnom postavkom rocka,“ bilježi Marijan Krivak.
Zagrabimo li malo šire, borba za individualnom slobodom ideja je malne svakog umjetničkog izraza odvajkada i bilo gdje.
„Novi talas usprkos populističkom njegovanju bezbrižnosti oponira ravnodušnosti, poziva na bitni smisao popularne kulture i stvara uslove za kritičko mišljenje i dejstvo kritičkog mišljenja koje se nije moglo uspostaviti preko nauke ili zvanične kulture i sistema koji je svojim paradnim monumentalizmom označio kraj revolucije. … Novi talas, posebno angažman Branimira Štulića, oslobađa prostor za revolt, pa tako iskustvo slobode odlučno premješta s kolektivnog na lični plan. Vrijedi se zapitati, da li današnje iskustvo demokratije nosi u sebi i približno sadržajan, lični osjećaj slobode, pa i vjere u slobodu,“ umuje Želimir Vukašinović u prilogu „O slobodi i volji u poetici Branimira Štulića“, a na to se nadovezuje Josip Ćirić u „štulićološkom“ tekstu „Poljubi me… Štulić, filozofija i stvarni život“:
„Štulićevo upiranje prstom… nije ništa manje istinito ni danas. Kontekst više nije jednopartijski, politički žargon je migrirao s klase na naciju, ali mimikrija i parazitstvo se ne čine znatno manji. Upravo pritisak zajednice i društva da se pokorite i prihvatite uobičajeno za normalno (što se u filozofiji naziva naturalističkom pogreškom) Štuliću su glavna inspiracija da pokaže što misli o kurvinim sinovima.“
„Filozofija je prije svega čuđenje, provokacija i kritika… nikako znanost!“ Utoliko je djelo Šarla akrobate (i nekih drugih novovalaca, a onda i raznoraznih rokera) filozofija, vratimo se Krivaku – koji Šarla drži najposebnijom grupom u kontekstu YU-novog vala, „drukčijima od Drukčijeg“ – i njegovu odgovoru na pitanje koje smo stavili na početak ovog teksta. Analizirajući albumski jedinac Šarla „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ (Jugoton, 1981.) Krivak će, kako valja, hrabro i lucidno otići dalje od ostalih kolega te filozofiju potražiti i u samoj glazbi („deterministički kaos“), u spoju glazbe s tekstom i u konceptu albuma, odnosno u cjelokupnom iskazu grupe, potkrepljenom i nazočnošću jednom njihovom koncertu, 8. svibnja 1981. u Zagrebu.
Za poklonike novog vala laskave riječi o kvaliteti novovalnog kritičkog mišljenja zapisuje Miloš Jeremić u tekstu „Čuvajte se fine dece“: „Kao nastavnik filozofije više sam se puta osvedočio da učenici koji slušaju novi talas i pritom ga razumeju u svoj njegovoj dubini lakše razvijaju filozofsku pismenost.“
Sve to, uz nemalo perceptivnih zapažanja i dijagnoza o obilježjima novog vala kao cjeline i njenih pojedinih predstavnika, knjigu „Novi val i filozofija“ nesporno čini obveznom literaturom svakome tko se bilo ozbiljnije, bilo strasnije zanima ne samo za novi val i ne samo za hrvatsku/jugoslavensku, nego za rock i pop glazbu (i kulturu) uopće. Jer budući da novi val – pokušaji njegova jasnog definiranja ostaju, dakako, bezuspješni – i nije drugo do rock and roll u najboljem izdanju, mnoštvo zaključaka i teza iz ove knjige primjenjivo je i na svaku drugu vrstu rocka koji je ostao vjeran korijenima izazovnog uznemiravanja malograđanskog mira.
(Jesenski i Turk, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
